Crvenvuk

Za Antenu M piše: Jadranka Selhanović

Bio jednom jedan Crvenvuk. Bijaše taj Crvenvuk još mali, tek pošao u školu. Živio je sa majkom, u lijepoj, maloj kući nadomak šume. Nešto se ne sjećam da je neko pominjao njegovog oca. Možda je i on živio sa njima, ali ga nijesu spominjali. Ali, zato pomenuše Crvenvukovu babu. Da li  je ona bila njegova baba po majci ili ocu, stvarno ne znam. Znam samo da je živjela u kući, koja je bila na drugom kraju šume. A, Crvenvuk, kao dobar unuk, skoro svakog dana je odlazio da posjeti svoju babu.

I tako, jednog dana dok je Crvenvuk prolazio kroz šumu na putu prema babinoj kući, presrete ga djevojčica, čini mi se da joj ime bi Vukica.

„Zdravo Crvenvuče, đe si se to uputio sa korpom? Da vidim što imaš u njoj“ reče mu Vukica.

I Crvenvuk spusti korpu na travu i pokaza Vukici što mu je sve spremila majka da ponese babi. Vukica sve dobro osmotri i još ga upita đe mu se tačno nalazi babina kuća. Crvenvuk joj objasni i tu se rastadoše.

E sad bi trebalo da ide ono, da je Vukica brže od Crvenvuka stigla kod babe. Da je pojela babu i legla u njen krevet.  Da je potom stigao i Crvenvuk, a za njim i lovac....

Ma nešto se ne uklapa. Izgleda da sam sve pomiješala. Što je sa mnom, jesam li sve pozaboravljala, pa sve likove i imena iz priče zamijenila?

Aaaa, sjetih se, znam što mi je, znam što mi se desilo! Za sve je krivo jutro koje počinje sa portalom Antena M.  I na njemu obavljeni tekst: "Beslovesni potpisnici peticije nisu ni  pročitali Mićovićevu knjigu."

I još potpis akademik,  S. Jelušić.        

Zato, poslušajte me, ako budete čitali akademikov tekst, učinite to pažljivo. Lagano. Da vam se ne pomuti u glavi. Kao što se zamutilo meni.