Cetinje - nova/stara oslobodilačka priča

Piše: Irena Delja

Čujte i počujte...  i otvorite oči da vidite moje oslobođenje! – začuo se jutros propagandni vapaj novoga oslobodioca nanovo oslobođenoga Cetinja. Prošetajmo gradom – veli isti glas – da vidimo rasulo prethodne vlasti iz čije sam tvornice i sam potekao.

Ova jutarnja oslobodilačka misao, uperena u tamo neke „raspisane“ umove, upakovana u nekoliko redova fejsbuk statusa i uvijena u pitu populizma, očigledno ima za cilj da sakrije problematične postupke nove/stare oslobodilačke politike.

Ili mu se zavrćelo u glavi od slobode, kao onim narodnim oslobodiocima iz avgusta 2020, ili od nagloga zaborava onoga što je pisao/mislio/radio od toga avgusta do danas. To što mu se ubjeđenja mijenjaju s godišnjim dobima nikoga ne iznenađuje, jer ne odstupa mnogo od Partije koju zastupa, a bogami ni od one koju je zastupao u prošlom političkom životu.

Međutim, to što ovaj socijaldemokrata svoj prvi radni oslobodilački dan troši na ono što su pisali „raspisani“  zbog toga što problematizuju njegovu političku odluku, odlično ukazuje na genezu čovjeka u političara. Stavove: moje mišljenje je jedino tačno a drugačije mišljenje je naručeno i pogrešno, imali smo priliku da čitamo i nakon prvoga oslobođenja kad je retrogradna ideologija preplavljivala ulice.

Kako je u međuvremenu došlo do toga da se iste fašističke pojave i oblici nazivaju drugačijim imenom; kako se za njih iznalazi opravdanje i kako su dobile prosvjetiteljski i spasonosni oblik – pitajte ljude-političare. No eto... sve je stvar izbora. Po istoj su matrici i Njemci imali izbor da biraju između Ničeovog uzdizanja do nadčovjeka i Hitlerovog „hajl!“.

Neka je ovom socijaldemokrati sa srećom, ali neka na novom putu političke emancipacije kojim smjelo prti ne zaboravi da su on i njegova Partija uzdigli gospodara koji uzdiže nove gospodare protiv koga ili kojih se danas, navodno, bore.

Koga i što će još uspjeti da uzdigne – ostaje da se vidi, ali, jedno je sigurno – s jutrošnjom „političkom“ lekcijom neistomišljenicima nije se preporučio za velikog gradonačelnika nego za malog partijskog bota.