Rat u Ukrajini- poraz svih na samom početku

Za Antenu M piše: Edin Smailović

Većina mojih prijatelja i poznanika među novinarima, političarima, diplomatama, istoričarima je promašila kada je u pitanju invazija Rusije na Ukrajinu.

Zapravo kad bolje razmislim, samo par ljudi je izrazilo zebnju da će Putin baš napasti Ukrajinu.

Da se razumijemo  na početku.Istina se ne može i ne smije zamagljivati ničim.Ovo je jednostavno kazano agresija Rusije na Ukrajinu.

Sve ostalo, osim te jednostavne činjenice , je komplikovano.

Kao prvo, svjedoci smo da pojedini političari i mediji  Putina upoređuju sa Hitlerom  i izražavaju otvorene sumnje u to da je odgovoran za ratne zločine u Ukrajini.

Istina, po onome što vidimo i čujemo iz Ukrajine tamo se van svake sumnje dešavaju strašne stvari.

Ali , podsjetiću javnost da je Putin došao na vlast 1999.godine.Prve godine njegove vlasti obilježio je Drugi Čečenski rat.Tokom ovog rata Grozni i ostali gradovi su porušeni do temelja.Na hiljade nedužnih civila je poginulo tokom neselektivnog bombardovanja.

Pored toga ruska vojska je počinila strašne masakre koje su obuhvatila masovna ubistva, silovanja i prebijanja.U Putinovoj Čečeniji je otvoren konc -logor Černokozovo kroz koji su prošle hiljade čečenskih muškaraca i dječaka,od kojih mnogi izloženi zvjerskom mučenju nisu preživjeli.

Očekivano je bilo valjda da Putin i tada bude osumnjičen za ratne zločine a Rusiji uvedene sankcije?

E pa malo se varate.

Putin je svih ovih godina bio uvaženi gost na mnogim adresama u Evropi a posebno u Njemačkoj.

U međuvremenu je polupao Gruziju, pomagao Asadu u Siriji, zajedno sa Lukašenkom odvaljivao bubrege protestantima u Bjelorusiji.Čak je anektirao i Krim , i odlomio dobro parče kontinentalne Ukrajine, ali to i dalje nije značilo da je zločinac.

Putin je prije deset dana sa stotinama hiljada vojnika ušao u Ukrajinu.

Evropa je pokazala solidarnost.I svaka joj čast.Ali ono što  malčice muti tu idiličnu sliku o dobronamjernoj i solidarnoj Evropi su izjave da konačno imamo izbjeglice kakve želimo a ne tamo neke muslimane sa Bliskog Istoka ili crnce sa dna Afrike.

Zapravo, sama floskula koju po vazdan ponavljaju mejnstrim mediji o tome da je strašno što se rat vodi u Evropi, dovoljno govori o rasizmu u njoj.

Zaboga, strašno je što bijelci( u ovom slučaju i jedni i drugi pravoslavni Sloveni) pucaju jedni na druge.

Tvrđava Evropa je mislila da nakon Drugog svjetskog rata, a posebno nakon kraja Hladnog rata, sukobi pripadaju samo divljim plemenima van srećnog kontinenta.

To što su tim ,, divljacima" prodavali oružje u vrijednostima  koje se mjere milijardama dolara, nije nimalo dirala u njihovu savjest.

Sada je Putin rat doveo nazad u Evropu.

Oživjela je solidarnost Evrope ne samo sa Ukrajinom već i sa zemljama Zapadnog Balkana.

Oživjele su odjednom perspektive integracije u Evropsku Uniju i NATO.

Naivni bi rekli da su se oni tamo dozvali pameti ili čak da im je proradila empatija.

Naravno, nije u pitanju ni jedno ni drugo.

U Evropi je zapravo proradio strah, sličan onom iz tridesetih godina 20.vijeka.

I da, žrtvovali bi oni Ukrajinu lako da su sigurni da će se Putin tu zaustaviti.

Ali nisu sigurni, i da Putin se neće zadovoljiti osvajanjem Ukrajine.

Ali kako god da se okonča ovaj sukob, sigurno je samo jedno: i Zapad i Rusija, svako na svoj način nastaviće da se izoluju od ostatka svijeta.

Biće to veliki gubitak i za jedne i za druge, koji čak Rusija u ovom obliku neće preživjeti.

I na kraju, nije tome uzrok ovaj rat.

Rat je samo posljedica jednog višedecenijskog licemjerja u kojem su ljudska prava bila samo floskula.

Kao i priča o jednakosti, integracijama, itd.

Ispod su bili samo uski, lični  ili korporativni interesi.

Zato je rat u Ukrajini sam po sebi poraz.

I poraženi su, unaprijed, i svi njegovi akteri.