Srebrenicu isključiti iz konteksta dnevno-političke trgovine i hitno razvlastiti Zdravkovu Vladu

Za Antenu M piše: Ahmed Avlijani 

Da je formiranje nove, manjinske vlade zapelo na pitanju genocida u Srebrenici svojski se trude da javnosti objasne istaknuti, ovo istaknuti shvatite kako god želite, intelektualci nekih političkih partija.

Da je to blijedi pokušaj zamagljivanja suštine, a to je hoće li se, ko i na kojoj poziciji naći u toj eventualnoj vladi, jasno je svakom ko je ikada čuo za “čitanje između redova”.

Tako smo došli do apsurda da se na stub srama, zbog izdaje Srebrenice i Crne Gore, želi okačiti Bošnjačka stranka i, budući da za nju glasa većina Bošnjaka u Crnoj Gori, bošnjački narod.

Ona stranka što je 2016. g. odbila da formira cijelu Vladu znajući gdje bi to odvelo Crnu Goru, ona stranka što je 2020. g. odbila da uđe u Vladu Zdravka Krivokapića smatrajući da je to Vlada retrogradne i antievropske politke, ona stranka što je od izbora 2020. g. pa sve do danas, vodeći se principima, interesima građana i interesima građanske Crne Gore - skoro svakodnevno, odbijala ponude da bude dio te Vlade i ona stranka na čiju je inicijativu u Skupštini Crne Gore usvojena rezolucija o genocidu u Srebrenici kao jedina rezolucija tog tipa usvojena u bilo kojem državnom parlamentu.

I onaj narod što je na referendumu skoro stoprocentno podržao nezavisnost Crne Gore iz koje je protjeran do mjere da su mu iseljeničke zajednice u pojedinim državama brojnije od one u Crnoj Gori, u kojoj se i prije i poslije referendum prema njemu postupa(lo) maćehinski, u kojoj su svi, apsolutno svi gradovi u kojima je (bošnjački narod) lokalna većina nerazvijeni, u kojoj nije do kraja istražen i razriješen ni jedan zločin počinjen prema njemu i onaj narod koji je žrtva genocida u Srebrenici.

Mnogo je pa taman dolazilo i iz politike, najogavnije stvari kojom se čovjek može baviti i iz koje je principijelnost, izgleda, protjerana na duže vrijeme a lična odgovornost i integritet zamijenjen sa ličnom koristi.

Pa ipak, znajući sve ovo, želim da javno pozovem sve koji imaju imalo ljudskog dostojanstva i empatije prema žrtvama genocida u Srebrenici da pitanje genocida u Srebrenici pod hitno isključe iz konteksta dnevne politike i da ga ne devalviraju na sredstvo za ostvarenje bilo čijih političkih ciljeva, diskreditaciju bilo koje političke partije i bilo kojeg političara. Da se ne radi o genocidu bili bi smiješni pokušaji pojedinih političkih partija da preko svojih intelektualaca, ako se neko ko je bilo čiji do svoj može uopšte nazvati intelektualcem, Bošnjačku stranku, a preko nje i bošnjački narod, optuže za manjak empatije prema genocidu u Srebrenici i za manjak odgovornosti prema onome što je odnos prema presudi Međunarodnog tribunala u Hagu koji je ovaj zločin okvalifikovao kao genocid.

Simptomatično je, pritom, da je borba pojedinih među njima za interese Bošnjaka počela juče a da njihovo lementiranje nad sudbinom Bošnjaka ima vremensko – prostornu rupu, jer ne seže na događaje u Crnoj Gori ispod 1999. g. i Sedmog bataljona, kako ne bi, valjda, došlo do Štrbaca, Bukovice, egzodusa Bošnjaka iz Crne Gore ili, ne dao Bog, do akcije “Lim”, nalogodavaca, policajaca, tužilaca i sudija iz tog postupka.

Da ne bi bilo zabune, svako ko na iskrenim osnovama i bez primjesa dnevne politike javno govori o golgotama kroz koje su prolazili Bošnjaci tokom rata u Bosni i Hercegovini ali i tokom mira u Crnoj Gori, naš je prijatelj - dobro došao. Međutim, svaki pokušaj da se na toj temi profitira politički duboko je uvredjiv za svakog Bošnjaka a ja vjerujem i za svakog čovjeka a svaki pokušaj političkog profitiranja na toj temi koji bi dolazio od strane Bošnjaka predstavljao bi izrugivanje žrtvama genocida i njihovu zloupotrebu.

U tom smislu, nepristajanje Bošnjačke stranke da genocid u Srebrenici prihvati, afirmiše i, ne dao Bog, koristi kao sredstvo za političke pritiske i batinu kojom bi se, na silu, neke političke partije ugurale u vladu a neke iz nje izgurale, bez obzira na štetnost tog postupka za dugoročni proces stabilizacije političkih prilika u Crnoj Gori i jačanje proevropskog bloka – prema mom mišljenju predstavlja vrhunac nacionalne, političke i državne odgovornosti.

Jer, ako se samo malo osvrnemo iza sebe vidjećemo da je mnogim današnjim mahačima ideološki ispravnim stavom o genocidu u Srebrenici za izlazak iz Miloševićevog velikosrspkog šinjela i oblačenje evropskog odijela trebalo 20ak godina. Ko onda, ako smo tim procesom, koji je de fakto ideološko vrijednosni zaokret, mahali pred domaćom i međunarodnom javnošću kao pobjedom pravih civilizacijskih vrijednosti nad nazadnom srednjevjekovnom velikodržavnom ideologijom sa svim bitnim elementima fašizma, svjestan da je za tu pobjedu bio potreban veliki ali postepen ideološki zaokret dijela Demokratske partije socijalista – ima pravo da takvu mogućnost uskrati danas SNP-u a sjutra bilo kojoj drugoj partiji?

I, možda i ključno pitanje, želi li neko da Crnu Goru zauvijek ostavi skoro napola podijeljenu na jedan ili dva poslanička mandata za ili protiv evropskih i civilizacijskih vrijednosti i time nas zauvijek učini nesigurnom zemljom u kojoj se pitanje odnosa javno važeće civilizacijsko vrijednosne politike mijenja od izbora do izbora ili je cilj da se Crna Gora, kroz političke i civilizacijske procese, dominantnom većinom vrijednosno približi i pridruži Evropskoj uniji?

Za ovo drugo potreban je proces. Za ovo prvo potebno je spriječiti da se procesi dese.

Sa druge strane, u svjetlu svega što se od 30. avgusta 2020. g. do danas dešavalo u Crnoj Gori, a posebno imajući u vidu jučerašnju odluku premijera u tehničkom mandatu da Crnu Goru svrsta u red država poput Sjeverne Koreje, svako ko, ne za jedan dan već i za jedan nepotreban sat, odlaže formiranje nove vlade koje bi ovu aktuelnu poslalo na smetlište istorije kojem po svom djelu i ideologiji pripada, radi otvoreno u korist štete države Crne Gore i njenih građana jer degradacija evropskih i civilizacijskih vrijednosti u Crnoj Gori iz dana u dan sve je očitija i za Crnu Goru pogubnija.

A, van svake razumne i primjesa politikantstva lišene dileme, nova vlada, onakva kavu je po onome što iz medija znamo zamislio mandatar Abazović, bila bi nemjerljivo evropskija od nje.