Pismenost nepismenih

Za Antenu M piše: Apostol Milojković

Oko 8000 stanovnika Crne Gore nije bazično pismeno – ne znaju da pišu i čitaju.

Nije nimalo utješno što je u zemljama regiona (Srbiji, BIH) ovaj broj veći, zato što već decenijama zabrinjava i nivo funkcionalne pismenosti.

Znači da nam nije zavidan nivo sposobnosti da jezik koristimo smisleno, da razumijemo pročitano, da imamo stav prema onome što smo pročitali.

Jednako, nije nam zavidna sposobnost da sami proizvedemo pisani tekst koji nije samo reproduktivni, nego ima sadržaj i smisao. I što je posebno važno - da koristimo pravopisna i gramatička pravila. Bez dobro razvijene funkcionalne pismenosti nema ni dobrog učenja!

A, PISA istraživanja potvrđuju, iz ciklusa u ciklus, da je skoro polovina naših petnaestogodišnjaka funkcionalno nepismena!

Da se neko slično istraživanje vrši i na starijim stanovnicima, možda bi slika naše funkcionalne pismenosti bila još depresivnija.

Roditelj sam osnovca, uskoro polumaturantna i srednjoškolke, pa sam u prilici da s nevjericom čitam nepismene tekstove, saopštenja ili poruke nekih nastavnika i nastavnica.

Osvrnuću se samo na potonje obavještenje uprave (nekada) ugledne osnovne škole u Nikšiću koje sadrži sljedeće riječi: „...ljudckih...sporcke... ombucmana..“, sve uz miješanje ekavice i ijekavice, uz nedostajuće zareze, nedostajuća slova, premještanje slogova, nepravilne razmake među riječima itd. Za takve „propuste“ učenicima se smanjuje ocjena na pisanim zadacima i testovima.

Je li riječ o brzini, nemaru ili stvarnom neznanju pravopisa, tek – naša djeca nerijetko pred sobom imaju nastavnike koji su potpuno štetni jezički modeli!

I ne samo jezički, jer teško je ne užasnuti se zbog nedostaka elementarne autocenzure u objavama koje na Facebook-u postavljaju neki nastavnici. Tako naziv škole u kojoj radi jedna naša učiteljica piše - malim slovima, a njeni komentari, raznim povodima, vrve od nepristojnosti, potcjenjivanja, podsmijavanja. I to sve – pod punim svojim imenom i prezimenom. I pred svim svojim učenicima.

Samo za proteklu godinu i po sakupljeno je dovoljno materijala za originalnu zbirku jezičkog i pravopisnog neznanja, a sve iz glava i usta visokih državnih dužnosnika, od kojih su neki i višedecenijski univerzitetski profesori. Jesmo li kadri da konačno zaštitimo djecu od onih koji ne znaju da „proskula“ nije floskula, koji pričaju „od onome“, koji misle da je „sekundaran“ onaj ko reaguje impulsivno, koji „sumljaju“ u sve druge osim u sebe i kojima „anketirati“ znači anektirati?

Jer, oni su već postali profesori, poslanici, ministri, predsjednici vlade, novinari, urednici – nama. Njihovi nasljednici će biti šefovi, direktori, ministri, premijeri i našoj djeci.