Kad ucjenjivač duševno pati

Za Antenu M piše: Irena Delja

Ako se nastave duševne boli Radomira Uljarevića komotno će, u korist svoje patnje, moći da ostvari prijevremenu penziju. Cinični um bi rekao da čovjek ili jednostavno voli zaradu ili je samo duševno boleć. Tokom cijele svoje karijere crpio je državnu kasu, a sada, zahvaljujući početničenom sudstvu Crne Gore, crpi i one koji ukazuju na njegov iscrpljujući zanat.

Dobro se zna na koji je način došao do nekoliko desetina hiljada eura, otuđujući ne samo vrijedan rad Adnana Čirgića i Aleksandra Radomana, već i njihov novac. Nakon brojnih reakcija javnosti, redom je počeo tužiti svakoga ko je javno reagovao na njegov bolesni zanat. Prvo književnika Đorđa Šćepovića za "duševne boli", potom Aleksandra Radomana koji ga je isto tako jako duševno povrijedio.

Ko zna koliko još svojih duševnih patnji Uljarević planira materijalizovati jer je lista autora koji su stali u odbranu Čirgića i Radomana daleko od svoga kraja...

Međutim, bolima oštećeni izdavač nema hrabrosti da argumentovano polemiše. Jedino što umije je da napiše provokatorske ad hominem tekstove o svojim sudskim „podvizima“, a onda, naslućujući nove duševne padove, potrči do Suda da priloži tužbu. Nije li i to jedan od znakova duševnih tegoba?

Posljednja tužba koju je podnio protiv Aleksandra Radomana pravi je primjer licemjerja. Jer, Radomana je tužio zbog teksta u kome je ovaj u cjelosti izložio kafkijanski slučaj više od deceniju dugog sudskog procesa s Uljarevićem oko izdanja Despe. Iznio je u javnost sve okolnosti i mahinacije koje su Sud i Uljarević štelovali u korist onih koji su prvo izdanje toga romana otuđili.

Ne znamo ko će stati iza Uljarevića u daljem raščivijavanju ove njegove igre s posljedicama duševnih bola i patnji. Ali neka zna da će uz Radomana stajati svi oni javni djelatnici koji besprijekorno brane Crnu Goru od bolesti od koje Uljarević živi.

Ostaće zapisani i njihovi udruženi pokušaji da disciplinuju javnu kritiku u Crnoj Gori. Olako zaboravljate da naša generacija nije prva kojoj se sve ovo dešava i da se imamo na koga ugledati u zastupanju vrijednosti koje vi želite da potrete. Pa neka bude - vaša unovčena duševna patnja; a naša gola, slobodna riječ.