Nuklearni rat, posljednja šansa za pleme u agoniji

Za Antenu M piše: Tomislav Marković

- Moramo da sprovedemo specijalnu operaciju demilitarizacije NATO-a, izgleda da to neće biti tako jednostavno.

- Predstavnici ovih 40 zemalja – oni su kolektivni Hitler današnjice. Vi ste bili potpuno u pravu kada ste rekli da se nalazimo u Trećem svjetskom ratu.

- Rusija donosi tri stvari novom svjetskom poretku, prva je pravda, druga je mir, a treća je sigurnost.

- Ili ćemo izgubiti u Ukrajini ili počinje Treći svjetski rat. Mislim da je Treći svjetski rat realističnija opcija, poznavajući nas, poznavajući našeg lidera Vladimira Vladimiroviča Putina. Djeluje mi najnevjerovatnije da će se sve ovo na kraju završiti nuklearnim udarom. Čini mi se da je vjerovatnije da će se događaji drugačije odvijati. S jedne strane, to je užasno, a s druge – znači tako, znači tako stoje stvari...

- Ali, mi ćemo otići u raj, a oni će prosto krepati.

Šta fali apokalipsi?

Ovakvi ugodni razgovori se vode na ruskim televizijama, u emisijama udarnih kreamljskih propagandista Vladimira Solovkjova i Margarite Simonjan. Ovih dana je i ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov najavio mogućnost nuklearnog rata svjetskih razmjera. Gospodar Rusije Putin je na samom početku agresije najavio mogućnost upotrebe atomskog oružja. Ukoliko zapadne zemlje budu pomagale Ukrajini, ruski hajzajin će morati da upotrijebi atomsku bombu. Šta mu drugo preostaje kad mu ne daju da zbriše jednu suverenu državu sa lica zemlje i da izvrši genocid nad Ukrajincima?

Šta na silne najave apokalipse i smrti planete Zemlje kažu ovdašnji putinoidi? Ura, juhu, bravo Putine, to majstore, udri bandu, razbij, ubij, satri, zgromi i polomi, idemo u raj. Ne smeta njima da ih voljeni vođa Putin sve pobije, da satre i njih i njihovu djecu, rodbinu, prijatelje, kolege, komšiluk, gradove i sela u kojima žive, cijelu Srbiju, Balkan, Evropu, cio svijet. Smrt svijeta je sasvim prihvatljiva opcija, i to je bolje nego da Putin bude poražen. Eto, konačno smo saznali šta zapravo žele tobožnji rodoljubi, samozvani patrioti i ostali ljubitelji kremaljskog botoksiranog zlikovca.

Razumljiva je podrška nekom političkom lideru, razumljive su simpatije prema nekom političkom sistemu, pa makar to bila diktatura, razumljiva je i ljudska sklonost kao čvrstoj ruci, totalitarizmu, potpunoj kontroli, cenzuri, neslobodi, sve se to može razumjeti. Ali, kad tvoj voljeni tiranin zaprijeti atomskim ratom, kad ti poruči da će i tebe i tvoju porodicu pretvoriti u radioaktivnu prašinu, a ti ga i dalje podržavaš – tu nisu čista posla, tu je nešto duboko poremećeno, to već izgleda kao ozbiljna patologija.

Logika nacističkih vođa

Sve i da putinoidi misle da je njihov vođa u pravu, da su svi protiv njega, da je on jedini na strani pravde i istine (ili onoga što pod ovim pojmom ti obožavaoci tiranije podrazumijevaju) – kad zaprijeti da će uništiti cijelu planetu i vaskoliko čovječanstvo, možda je ipak vrijeme da se zapitaš koga podržavaš. Zar svaki čovjek nema elementarni nagon za samoodržanjem? Zar nije prirodna reakcija na prijetnju tvojim bližnjima da pokušaš da ih zaštitiš? Umjesto tih prirodnih ljudskih reakcija, i dalje vidimo oduševljenu podršku Putinu i njegovoj kamarili. Evo tipičnog načina razmišljanja običnog domaćeg putinoida: „Rusi ne prijete baš nikome, samo odgovaraju na otvorene prijetnje NATO članica. Svi ruski zvaničnici izjavljuju da niko od njih ne želi nuklearni rat, ali da će u slučaju napada na Rusiju upotrijebiti svoje naoružanje. Sasvim legitimno od jedne nuklearne velesile”. Tu su i komentari tipa dosta je Putin trpio, ako odvratni Zapad želi nuklearni aramgedon – imaće ga.

Da ostavimo po strani šta Putin može da protumači kao napad na Rusiju, zanimljiv je detalj o legitimnosti. Ako imaš nuklearne bombe, savim je logično i da ih nekad upotrijebiš. A još je logičnije da upotrebu atomskog oružja podržavaju obični ljudi, radujući se unaprijed sopstvenom nestanku. Što reče jedan filozof: “Nepravde je toliko da je nuklearni rat neka vrsta olakšanja”. Normalno, nema boljeg sredstva za donošenje pravde u svijet od uništenja svijeta. Nema svijeta – nema nepravde, nema života – nema problema.

Na svašta može da se naleti na netu, pa i na komentare koji zvuče odnekud poznato. Na primjer: “I nuklearni rat je bolji izbor za čovječanstvo od pobijede zapadnih naci-satanista”. Podsjeća pomalo na logiku nacističkih vođa pri kraju rata – ako Njemačka ne može da bude onakva kakvu smo je zamislili i projektovali, onda je bolje da i ne postoji. Iz ove perspektive postaje razumljivo masovno naslađivanje putinoida nad razrušenim gradovima, patnjom nevinih ljudi, ubijanjem civila, žena, djece, nad svim zvjertvima koja ruska vojska čini po Ukrajini. Lijepo je onomad rekao Herman Gering: „Ja nemam savjest. Adolf Hitler je moja savjest“. Danas su mnogi dobrovoljno amputirali sopstvenu savjest i elementarno saosjećanje, pa je Putin postao njihova savjest.

Čekajući novi svjetski poredak

Posljednjih par decenija lokalni prokremaljski megafoni ubjeđuju nacionalističku javnost da će Rusija uskoro krenuti u obaranje međunarodnog poretka, da će početi Treći svjetski rat ili neki sličan sukob u kom će Putin trijumfovati nad zlim, dekadentnim, pokvarenim Zapadom koji nam onomad nije dozvolio da otmemo teritorije susjednih zemalja i napravimo jednu malo veću Srbiju, po mjeri naše nebeske veličine.

Kad Putin uspostavi novi poredak, zasnovan na pravu jačeg, pećinski svijet u kome će vladati zakon džungle, a najjača razbojnička banda zapovijedati svima ostalima i raditi s njima šta poželi, kucnuće čas i za novo poluvrijeme ratova na Balkanu.

Tad će Srbija najzad uspjeti da pripoji Crnu Goru, pola Hrvatske, Bosnu, da vrati Kosovo, protjera i pobije Albance, Bošnjake i ostale narode koji nemaju nebesko porijeklo i da uspostavi rajsku Veliku Srbiju, mitsku zemlju gdje će svi Srbi živjeti u jednoj državi. A Putin će se osvijetiti mrskom Zapadu što uopšte postoji i tako nas nervira.

Dođe konačno i taj odsudni čas, udari Rusija na Ukrajinu, to je vaskoliko putinoidno srpstvo protumačilo kao početak rata sa Zapadom koji će biti poražen do nogu, a i sami kremaljski zvaničnici i propagandisti tvrde slične stvari, povremeno, zavisi šta je kog dana na medijskom meniju. Međutim, osvajanje se ne odvija po planu, ispostavilo se da moćna ruska armija nije baš toliko moćna, a da Ukrajinci žele da opstanu i žive u slobodi, a ne pod čizmom nekog ruskog diktatora, bijednog agenta KGB-a koji ni u toj mediokritetskoj službi nije daleko dogurao.

Patriotizam do samouništenja

Po svemu sudeći, od prekomponovanja svjetskog poretka nema ništa, Putin neće uspjeti u presazdavanju svijeta po drevnom modelu rodovske zajednice (to je valjda taj tradicionalizam i čuvanje pravih vrijednosti), prije će dovesti Rusiju do propasti, a u budućnosti i do raspada, mnogi narodi su već predugo pokoreni u ruskoj imperiji, i oni bi da se maknu ispod imperijalne šape. Pa ako je već tako, ako nema nade za pravljenje Velike Srbije, ako nema više mogućnosti da tavorimo u ništavilu, u zapećku svijeta, ako se sve više bliži čas kad ćemo morati da se suočimo sa sobom, sa sopstvenim nepočinstvima, sa preispitivanjem našeg lutanja, bolje je da propadnemo, zajedno sa ostatkom svijeta. Nuklearni rat je posljednja šansa za pleme u agoniji, za ostajanje u mjestu, za izuzimanje iz vremena i istorije.

Ako je predugo odlagani trenutak za pridruživanje razvijenom svijetu, za uređivanje sopstvenog dvorišta, za odustajanje od sumanutih fantazija, za suočenje sa stvarnošću – najzad kucnuo, jedina šansa takozvanih patriota da to izbjegnu jeste smrt, nestanak svega što postoji na planeti. Decenijama nas ekipa turbo-patriota davi floskulama o rodoljublju, ljubavi prema Srbiji i srpstvu, sve se treslo od njihovog busanja u patriotska prsa, a sve ostale koji ne misle kao oni (koji ništa ne misle) optuživali su za izdaju, tzv. autošovinizam, mržnju prema Srbiji i Srbima.

Kad je došao odsudni čas, pokazalo se da najveći obožavaoci Srba i Srbije iz sve snage navijaju za sumanutog kremaljskog tiranina koji prijeti da će uništiti čitav svijet, uključujući i Srbe i Srbiju. Toliko srpski nacionalisti vole Srbiju da će je pretvoriti u radioaktivnu prašinu, ukoliko ne bude onakva kakvom su je oni zamislili u svojim umobolnim snovima. Patriotizam do samouništenja – to je životno geslo ovdašnjih lažnih rodoljuba, mentalno zaglavljenih u podzemnom tunelu, na relaciji Hauptbunker-Vorbunker.