Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Tačno prije 104 godine na svim brodovima Crnomorske ratne mornarice u Sevastopolju zavijorile su ukrajinske plavo žute zastave. Bivša ruska Crnomorska flota prihvatila je pokornost Kijevu i Ukrajinskoj Narodnoj Republici kao obnovljenoj poslje nekoliko vjekova gubitka ukrajinske državnosti. Ruska propaganda, uvijek je željna zaborava ovog važnog istorijskog događaja.
Podsjećam da je još 22. aprila 1918. Zaporoski korpus ukrajinske vojske iznenada upao na Krimsko poluostrvo i Crvena Armija počela je gubiti bitke s Ukrajincima. Boljševička Moskva počela je tražiti od Berlina da pritisne Kijev za povlačenje ukrajinske vojske sa poluostrva. Kad je Zaporoški korpus stigao u predgrađe Sevastopolja, rukovodstvo Crnomorske flote odlučilo se prikloniti Ukrajini ne želeći služiti boljševicima ili nadolazećoj kajzerovskoj njemačkoj vojsci. Tada je Crnomorska flota imala više od polovine mornara porijeklom iz Ukrajine, a to je bilo uobičajeno od trenutka njenog osnivanja, još u doba Petra I, koji kasnije dobio je nadimak Veliki.
To je bilo krajem 17. vijeka i ispočetka čitava Crnomorska flota bila je sastavljena 80% od Ukrajinaca, tačnije od Zaporoških kozaka koji su je faktički i sagradili. Tako da je krajem aprila 1918. bilo, zapravo, simbolično što je poslje 230 godina od osnivanja Crnomorske flote baš Zaporoški korpus vodio pregovore o priklanjanju mornara u Sevastopolju Ukrajinskoj Narodnoj Republici. No, nekoliko dana poslje snažne intervencije njemačke vojske ovaj dogovor propao je zbog čvrstog stava zavaničnog Berlina. Ipak, moram još jednom podsjetiti da bez Ukrajine i Ukrajinaca ruska vojska nije bila u stanju voditi niti jedan evropski rat, tokom više od trista godina.
Naprimjer, u ratovima sa Pruskom i Francuskom Ukrajinci su činili 40% svih vojnika, a u ratovima sa Otomanskim carstvom i posebno na Balkanskom ratištu njih je bilo vise od 60%. Jednako je gotovo 60% ukrajinskih vojnika bilo u sastavu Treće Ukrajinske armije, koja je prognala naciste iz Rumunije, Bugarske, oslobodila Beograd i krenula dalje u Mađarsku i Austriju. Izgleda da zvanični Beograd i Budimpešta uvijek zaboravljaju da je sovjetski vojnik koji je došao protjerati fašiste, uglavnom bio je ukrajinskog porijekla.
Naravno da o ovim činjenicama Moskva uvijek šuti, a sad je željna da pripoji Ukrajinu kako bi opet potpuno svojim interesima potčinila ukrajinske ljudske i materijalne resurse za nove evropske ratove. No, Kremlj je morao više puta proučiti vojnu istoriju prije nego je tako nepromišljeno krenuo da ovako Zvjerski uništiti Ukrajinu. Mi smo istorijski narod poznatih zemljoradnika, ali i ratnika sa državnom tradicijom od 5. vijeka.
Zato je ukrajinski narod čvrsto spreman da zaustaviti rusku Zvijer u osvajačkom pohodu na Evropu. Ali, da bi mi mogli razbiti Vandalsku vojsku, treba nam pomoć u oružju od demokrstskog svijeta. Dobro će sigurno pobjediti Zlo koje je za svoju prijestonicu izabralo Moskvu. I to ne samo molitvama nego snagom slobodarskog duha i hrabrosti nacije koja je spremna na žrtve da se invazija ne bi proširila na čitavu Evropu u obliku ruskog svijeta i novokomponovanog fašizma. Svi mi željno čekamo vrijeme kad će se opet zavijoriti na Krimu i Sevastopolju plavo žuta zastava, onako kako je bilo u aprilu 1918. sve do marta 2014. Tu joj je istorijski i mjesto”
BELVEDER
Slava Ukrajini!!!