Kad je koleginica koleginici pas

Piše: Darko Šuković

Imena aktera nijesu važna, a događaj, zapravo više situacija, stvarna je. 

U jednom crnogorskom gradu maturanti su željeli da na maturskoj večeri sa njima bude donedavna zamjenica direktorice njihove škole. Tokom prve tri godine izgradili su sa njom sjajan odnos. To nijesu zaboravili tokom završne, četvrte, u kojoj se nijesu srijetali zbog više sile – novoj direktorici škole, izabranoj iz kontingenta Vesne Bratić, nije bila po ukusu zamjenica, koja je bila i ostala po ukusu učenika. Pa je prvo smijenila, a onda i ostavila bez posla.

Da je ostalo na tome, naslov bi bio „Čovjek je čovjeku vuk“ (Homo homini lupus est – Plautov stih iz komedije „Magarci“, poznatim je učinio Tomas Hobs). Reklo bi se, fenomen uobičajen za društvo u kojem je pomirenje mantra, a osveta praksa. Toliko da više nije vijest, kamoli povod za nešto više...

Nije, međutim, ostalo na uzimanju hljeba koleginici. 

Učenicima je saopšteno da bivša zamjenica direktorice ne može da bude na njihovoj proslavi maturske večeri jer nije članica kolektiva! Uzalud su maturanti molili, objašnjavali da će se srednjoškolskih dana lijepo sjećati i zbog nje i da je zato žele kao gošću, da će oni platiti trošak... ako je to problem. Jok! Nova direktorica, koja je, inače, u toj školi predavala duge godine i sa bivšom zamjenicom direktorice dijelila „zbornicu“, ostala je neumoljiva.

Zato je naslov ovaj koji je.

I jasno vam je da u njemu pas nije metafora najboljega čovjekovoga prijatelja, nego ljudskoga poganstva. Koje, što je najcrnje u ovoj mračnoj priči, nije izolovan slučaj, nego gotovo pravilo. Sistemska matrica za obračun sa neprijateljem, neopterećena ljudskošću ili esnafskom solidarnošću.

Pitanje za novog ministra obrazovanja, pristojnog čovjeka Miomira Vojinovića, stoga glasi: mogu li se iz škole sa ovakvom direktoricom na čelu ispiliti nove generacije, naučene ponajvažnijem – poštovanju? Ili će, kao u jednoj drugoj školi, o kojoj se ovih dana piše, jedino važno biti da se nabifla sve o dinastiji iz susjedstva? 

A pitanje za sve je: Ima li, uopšte, dileme šta čeka društvo u kojem škole ne uče đake da budu ljudi?