Prijedorske bijele trake i Open Balkan

Za Antenu M piše: Ahmed Avlijani

U Prijedoru se danas obilježava Dan bijelih traka u znak sjećanja na 31. maj 1992. g. kada su paravojne formacije bosanskih Srba potpomognute onim iz Srbije preuzele kontrolu nad tim gradom u Bosni a zatim lokalnim nesrbima, da bi bili prepoznati, naredili da na ulici moraju nositi bijele trake na rukavima a na kućama i stanovima istaći bijele čaršafe.

U zločinima koji su iza toga uslijedili u Prijedoru ubijeno je 3.173 civila među kojima 102 djece i 256 žena a kroz koncentracione logore u i oko Prijedora prošlo je oko 31.000 ljudi.

Cilj ovih i mnogih drugih zločina u regionu bio je stvaranje Velike Srbije, države kojoj bi pripale sve teritorije na kojima žive Srbi ili nad kojima smatraju da polažu neko istorijsko pravo.

...

31. maja 1992. g., dok su prijedorskim Bošnjacima i Hrvatima naređivali da na ulicama nose bijele trake i na prozore kače bijele čaršafe; dok su u prijedorskim logorima u nehumanim uslovim držani, mučeni, izgladnjivani i ubijani nesrbi; dok su po prijedorskim ulicama ubijani civili, žene i djeca - u najjužnijem gradu u Crnoj Gori simpatični šestoipogodišnji dječačić crne, grgurave kose upisivao se u prvi razred osnovne škole.

Pojma nije imao šta se zbiva u susjednoj Bosni koja je 3 mjeseca ranije, 1. marta 1992. g., nakon legalnog i međunarodno priznatog referenduma, proglasila nezavisnost koja joj je, mjesec i šest dana kasnije, međunarodno priznata.

Niko, vjerujem, iz okruženja ovog simpatučnog, kudravog dječaka, bez obzira na stepen obrazovanja, nije tada dvojio o jednom: na sceni je gruba agresija na nezavisnu i međunarodno priznatu državu koja se tom agresijom praćenom, tada se već znalo mada ne u kojem obimu, strašnim zločinima želi primorati da ostane integrisana u jednu regionalnu inicijativu koja se iz SFRJ transfirmisala u neku drugu ali koja u pozadini nosi srpski velikodržavni projekat.

U ratu koji je u Bosni potrajao skoro četiri godine i donio joj nezamisliva stradanja, razaranja i ratne zločine koje Evropa nije vidjela od Drugog svjetskog rata, među kojima i genocid u Srebrenici, Bosna je uspjela da sačuva nezavisnost i nije postala dio Velike Srbije, neke forme Jugoslavije, Srpskog sveta niti Otvorenog Balkana.

...

Danas, 30 godina kasnije, onaj simpatični, kudravi prvačić u najavi iz 1992. doktor je političkih nauka i premijer nezavisne i međunarodno priznate države Crne Gore.

Ako dobro razumijem njegove izjave glede Otvorenog Balkana i ako on zaista misli ono što govori onda kapiram da bi za njega Velika Srbija - ona ideja što je od 1992. do u kraj 1995. g. porodila bijele trake i zločine Prijedoru, opsadu Sarajeva, genocid u Srebrenici i stotine drugih zločina - mogla biti primjer regionalne saradnje i regionalnih integracija.

Oni koji ne podržavaju takve integracije protive se regionalnom povezivanju a Prijedor je, po toj logici, platio ceh nespremnosti da bude integrisan u jednu dobro osmišljenu regionalnu inicijativu.

...

No, da bi čovjek znao da je stvarnost, ipak, nešto malo drugačija od percepcije koju nam ultimativno nudi premijer - ne mora biti doktor političkih nauka niti premijer bilo koje države u regiji.

Inicijativa Otvoreni Balkan predstavlja amalgam dva velikodržavna projekta, velikosrpskog i velikoalbanskog, objedinjenih u jednu inicijativu u koju jednom perfidnom igrom na koju pristaju i neki ozbiljni međunarodni faktori, jedina dva game changera pokušavaju da dobrovoljno uvuku žrtve i gubitnike u toj igri.

To su, naravno, Crna Gora i Bosna i Hercegovina, kao države, i Crnogorci i Bošnjaci kao narodi.

Podrška Dritana Abazovića, tako se zove kudravi dječak i kasniji doktor političkih nauka i premijer iz prethodnog dijela ove priče, ovom projektu je jasna i, rekao bih, nedvosmislena ali je isto tako i veoma sporna jer je on premijer Vlade države koja u ovoj inicijativi može da izgubi sve, od državnosti do slobode, a da dobije samo pšenicu iz Srbije po tržišnim cijenama.

Otvoreno pitanje u vezi sa premijerovom otvorenom podrškom Otvorenom Balkanu je:

Ko se i koliko otvorio da bi premijer ovako otvoreno podržao Otvoreni Balkan i pred širom otvorenim očima javnosti u Crnoj Gori otvoreno izdao i/ili prodao interese države Crne Gore i njenih građana.

Ipak, nadam se da umišljani game changer sa krajnjeg juga Crne Gore nikada neće postati game changer sa krajnjeg juga Srpskog sveta ili da će na vrijeme shvatiti svu pogubnost igre koju igra.

Ako, međutim, to ne shvati nadam se da će se u aktuelnoj vlasti i Vladi naći dovoljan broj dovoljno svjesnih game breakera da pokvare igru.

Ako se, pak, ništa od ovoga ne desi neka zna game changer sa krajnjeg juga Crne Gore da u Crnoj Gori ima dovoljno građana sposobnih da budu game breakeri igre zvane Open Balkan (čitaj Srpski svet i Velika Albanija) i da se bijele trake neće nositi ni na Cetinju, ni u Rožajama ni u Ulcinju ni u Kotoru.