Zbog zakašnjenja reakcije Zapada, na pomolu je veliki evropski rat

Za drzak i bahat čin aneksije Krima 2014. svijet nije stavio Rusku Federaciju na raspelo međunarodnog tribunala, nije je isključio iz većine međuvladinih organizacija, nije bojkotovao bilo koje sastanke sa Kremljem i nije uveo zabranu prisustva ruskih delegacija na međunarodnim konferencijama. Zapad je komotno živio i nije bio raspoložen za svađu oko glavnih principa postojanja savremenih međunarodnih odnosa. Kao rezultat odsutnosti reakcije na ove ruske poteze imamo na pomolu veliki evropski rat, koji bi mnogi iz visokih kabineta željeli smjestiti samo u okvire Ukrajine.

Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko

Ukrajina je premjestila svoju vojsku na jugu preko rijeke Ingulec i udarila na ruske položaje. Za vrijeme trajanja ruske agresije oslobođeno je dvadeset sela u regiji Herson.

Kremaljski planovi o sprovođenju referenduma na jugu Ukrajine postaju upitni jer se ukrajinska vojska se bliži ovom glavnom gradu regije.  

Moskva je izmislila novu formu pseudo-legitimnog pripajanja tuđih teritorija: Prvo ulazi ruska okupatorska vojska, poslije ide zabrana školskog sistema i kulturnog života na ukrajinskom jeziku, svi ukrajinski mediji odmah se uništavaju i instalira se otrovna moskovska televizija, koja sije mržnju prema Kyivu i državi, slavi ruski mir i propagira rusizam.

Ova shema bila je prvo iskorištena krajem februara i početkom marta 2014. pri ulasku ruske okupatorske vojske na ukrajinski Krim. Referendum za otcijepljenje od Ukrajine bio je organizovan za 13 dana uz punu kontrolu ruskih vojnih jedinica, pritom pitanje otcijepljenja Krima od Ukrajine pravno nikako nije moglo biti razmatrano u okviru postojećeg nacionalnog zakonodavstva i međunarodnog prava.

Za takav drzak i bahat čin svijet nije stavio Rusku Federaciju na raspelo međunarodnog tribunala, nije je isključio iz većine međuvladinih organizacija, nije bojkotovao bilo koje sastanke sa Kremljem i nije uveo zabranu prisustva ruskih delegacija na međunarodnim konferencijama.

Zapad je komotno živio i nije bio raspoložen za svađu oko glavnih principa postojanja savremenih međunarodnih odnosa. Kao rezultat odsutnosti reakcije na ove ruske poteze imamo na pomolu veliki evropski rat, koji bi mnogi iz visokih kabineta željeli smjestiti samo u okvire Ukrajine.

Ukrajinska vojska nije mogla probiti koridor prema zaštitnicama Mariupolja zbog toga šta nije imala odgovarajuće teško naoružanje. U Donbasu, zbog toga, sada vlada teška situacija gdje ruska vojska ima neupitnu i ponekad dvadeset puta jaču prevagu u teškim naoružanjima.

Zapad je, s jedne strane već shvatio opasnost širenja ruske invazije na evropske tlo o čemu svakodnevno govori ruska televizija, a sa druge često daje Ukrajini staro naoružanje iz doba sovjetske proizvodnje.

Zna se da je nevojni put zaustavljanja agresije samo uvođenja oštrih ekonomskih sankcija, ali Moskva još uvijek dobija od zemalja članica NATO i EU svakodnevno 900 miliona eura kao naknadu za rusku naftu i plin što joj omogućava da komotno pokrije sve troškovi ratovanja.

Napokon u Briselu su odlučili dogovoriti naftni embargo, ali Mađarska je sve uradila da to za nju ne bude kompletno zatvoreno kako bi i dalje mogla da kupuje ovaj ruski energent. Osim toga Bupimpešta zatražila je izuzetak iz upisa u evropske sankcije moskovskog patrijarha Kirila, koji je duhovno osveštao ratni pohod Putina na Ukrajinu i ubistva Ukrajinaca kao naroda Antihrista.

Tako nešto nikad nije izjavio nijedan predstavnik, a kamoli jedan patrijarh. Kiril je objeručke podržao vojnu agresiju i ubistva ukrajinskih civila. Zato je morao patrijarh Kiril snositi odgovornost za propagandu nasilja i ubistva u Ukrajini. Ali, vrlo blizak Vladimiru Putinu Vikror Orban opet je odradio važan zadatak Kremlja i blokirao ovu odluku. 

U Mariupolju od žestokih ruskih bombardovanja poginulo je gotovo trideset hiljada ljudi. Oni su većinom bili vjernici moskovskog patrijarhata. Međutim, Kiril Gundjajev  se nijednom nije obratio Putinu koji je ranije radio u KGB, a kasnije bio na čelu FSB kako bi on makar uspio otvoriti humanitarne koridore za izlazak građana iz ovog pakla.

Sada se već oglasila i Ukrajinska pravoslavna crkva (UPC), koja je u hijerarhiji pripadala Moskovskom patrijarhatu da ona više ne prihvata vrhovništvo Moskve i želi da postane samostalna u svom djelovanju. To je zapravo ocjena djelatnosti patrijarha Kirila Gundjajeva.

Moskovska propaganda vuče tezu o neophodnosti dolaska ruske vojske do Velike Britanije. Na ovom putu Slovačka i Poljska, koje već upozoravaju na opasnost direktne ruske invazije, dalje geografski se nalazi Češka, Njemačka, Belgija i Francuska. Prag je već bio u šapama sovjetske okupatorske vojske, zato što Češka pomaže Ukrajinu koliko može. Ali Berlin, Brisel i Pariz su još uvijek u svojim kalkulacijama.

Oni bi da ukrajinska vojska zaustavi agresora i da ga vrati kući, ali za to daju vrlo malo teškog oružja. Oni ne bi željeli da Kyiv postane saveznik Moskve, ali isto ne bi primili Ukrajinu u NATO i EU. Oni bi da se poštuje teritorijalni integritet evropskih zemalja, ali ne bi ulazili u konkretan sukob sa Rusijom.

Gospodo, morate se opredijeliti! Ukrajinci mogu zaustaviti ruskog medvjeda i bez vas. Dajte samo dosta modernog teškog naoružanja, pritisnite oštrim sankcijama privredu zemlje okupatora i dajte članstvo Ukrajini u EU i NATO.

Nemojte se poigravati sa Kyivom, a kamoli odbiti status kandidata na članstvo Ukrajine u EU. Inače, priča koju su oduvijek pričali iz Kremlja Ukrajini da će nas Zapad na kraju prevariti, postaće istinita.