Zašto kadirovci traže Stjepana Banderu po ukrajinskim šumama

Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko

Sto dana od početka vojnog napada ruske vojske na Ukrajinu, bombardovanja raketnim sistemima svih velikih ukrajinskih gradova, drskog planiranja zauzimanja Glavnog grada prolazom okupatorske vojske preko teritorije Bjelorusiji i realne namjere likvidacije sveg političkog rukovodstva ukrajinske države. Polako, svijet se navikava na rusko ubijanje i razaranje Ukrajine. Dužina fronta je hiljadu kilometra, ali Ukrajinci čvrsto drže ovu liniju razdvajanja civilizovanog svijeta i moskovskih agresora, u teškim borbama sa drugom po snazi vojnom velesilom.

U borbu za Kijiv Vladimir Putin poslao je odanu vojsku čečenskog vođe Kadirova da bi njome zastrašio ukrajinske vojnike, ali je, kao rezultat toga nauma,ubijen njihov zapovjednik čečenski general Magomed Tušajev i spaljena njihova vojna kolona u Buči. Ovi primitivci stavili su na Instagram i Facebook snimke kako oni, kobajagi, po šumama u okolici Kijva traže nacionalistu i fašistu Stjepana Banderu.

Da razjasnim. Stjepana Banderu, lidera ukrajinskog nacionalističkog i patriotskog pokreta, koji se borio za obnovljenu Ukrajinsku državu, ubili su agenti KGB još 1956. u Minhenu, gdje se nalazio u političkoj emigraciji. Bandera je počeo borbu za obnavljanje  Ukrajinske države još krajem dvadesetih godina prošlog vijeka, na teritoriji zapadne Ukrajine, koja tada bila pod Poljskom, prema mirovnom sporazumu iz Rige, potpisanom 1921. između Varšave i boljševičke Moskve o podjeli Ukrajine na dva okupirana dijela.

Centralni i istočni dio zemlje proglasio je sovjetsku vlast i postao članicom Sovjetskog Saveza, a zapadni je pripojen poljskoj državi. Sa početkom Drugog svjetskog rata i okupacije Poljske, ukrajinski nacionalisti povezali su se sa Berlinom, smatrajući čak i naciste manjim zlom od boljševika, koji su na sovjetskom dijelu Ukrajine ubili glađu, od 1932-1933. sedam miliona ljudi, a još milion je tokom tridesetih godina bio pod represijom Kremlja kao politički protivnici i neprijatelji sovjetskog naroda. 

Kad je Hitler napao SSSR, Stjepan Bandera vidi priliku da uz pomoć njemačke vojske oslobodi Ukrajinu od boljševika i opet uspostavi ukrajinsku državnost, koju bi podupirao Berlin u ratu sa "crvenom" Moskvom. U principu, njemačka vojno-obavještajna služba ABVER obećala je ukrajinskim nacionalistima potporu u stvaranju Ukrajinske države. Takve primjeri imamo i u drugim državama koje su okupirali nacisti, recimo u Hrvatskoj i Slovačkoj.

Ukrajinski nacionalisti formirali su dva bataljona u sastavu Vermahta, koji bi kasnije sačinili vojsku obnovljene države. Krajem juna 1941. Vermaht zauzima ukrajinski Ljviv i Bandera smatra prikladnim da se otvoreno oglasi u prilog stvaranja obnovljene Ukrajinske države. Ali tada se politički vrh u Berlinu predomislio, smatrajući važnijim za interese Trećeg Rajha da direktno upravlja Ukrajinom i koristi njezine resurse.

Shvativši promjenu u stavovima Hitlera o ukrajinskoj državnosti, nacionalisti na čelu sa Banderom, uz pomoć svojih vojnih formacija, organiziraju u Ljvivu ogroman miting i u prisustvu njemačke administracije ipak proglašavaju obnovljenu Ukrajinsku državu. Njemci su bili bijesni i zatražili da se hitno odreknu političke proklamacije, uz prijetnju vojnim sudom. Ali ukrajinske patriote to odbihjaju i ostaju na svojem.

Tada nacisti hapse Stjepana Banderu i politički vrh nacionalista i sve ih bacaju u koncentracione logore. No, sljedbenici ideje obnovljene ukrajinske državnosti to ne prihvaćaju. počinju najprije političku i kasnije vojnu borbu protiv Trećeg Rajha. Kad je 1944. u zapadnu Ukrajinu opet ušla Crvena armija, koja je potisnula s ovih prostora Vermaht, nacionalisti produžavaju borbu protiv nove boljševičke administracije.

Ova borba trajala do kraja pedesetih godina prošlog vijeka. Takvo protivljenje kremaljskom režimu toliko je uplašilo Moskvu da ona i dan danas smatra Stjepana Banderu najvećim neprijateljem ruskog svijeta. Ideologija rusizma Banderu smatra pomagačem nacista, bez obzira na to što je Stjepan Bandera i njegovo političko okruženje bilo u njemačkim koncentracionim logorima od 1941. do 1945.

Interesantno je, inače, da je ideolog ukrajinskog integralnog nacionalizma bio porijeklom Rus, Dmitrij Doncov, koji završio pravni fakultet u Peterburgu, ali je porijeklom bio sa juga Ukrajine, iz grada Melitopolj. On je smatrao da najveću opasnost za novu ukrajinsku državnost predstavlja ruski šovinizam, a njemu može se suprotstaviti samo ukrajinska nacionalna ideja. 

Na ruskoj televiziji svakoga dana govore o pristašama Stjepana Bandere u Ukrajini, kao sveopštoj opasnosti za Moskvu i, ne znam zašto, za ukrajinski narod? Tako su polupismeni ubice kadirovci shvatili da u Ukrajini aktivno djeluje Stjepan Bandera i odlučili su da ga uhapse! Na tako komičan način da su ga,izgleda, samo još jednom proslavili.