Tako to biva kad se previše sniva, a tako se malo zna

Extra ecclesiam nulla salus. Hahaha!

Piše: Jovan Nikolaidis

Tonu zanosi separatista, independista, usred prijestonog Cetinja, administrativne Podgorice i velikosrpskog Hercegnovog. Budva se guši pod tjelesinom beogradskog i ruskog kapitala. Vide Nježni da ‘storija o nezavisnosti’ pada pred neokolonijalnom potencijom srbijanskom. Okupacija u tisuću slika.

Kolaboracija naša pred silinom sjeverne sive zone; materijalna sila i duhovita umiljatost njena oslikava se na sva naša jezera i more adriatičesko. Crnogorci nijesu makli, e da su bar počeli graditi svoju elitu. U kulturi, a potom i u drugim sferama društvenim, mi do zla boga zaostajemo. Nas je bog samo za pljačku i busanje u prsa dao.

Zvijezde s neba skidamo i u vreće janjičarske trpamo, u alava usta sve ono lako zarađeno. Za znoj i odricanje nije naše suverenističko biće voljno prknom maći. Ovdje stasavaju sve neki poluinvalidi i kržljavi pijetlovi jakog glasa. Vješti smo da se umilimo vlasti, svaki Crnogorac magistrirao je na vapajima za sinekurama. Veći dio naroda crnogorskog nalikuje ‘prosjacima i njinim sinovima’.

Uvlakači u njedra politike, sa ispruženim dlanom i snishodljivim osmijehom na licu. Malo je ko na Balkanu poput nas do te mjere tome toliko sklon. Nevještih praktikanata puna su administrativna legla, a djeca takvih vrte svoju perspektivu u zamračenim kafićima podgoričkim. I sve ih od te vrtnje vertigo spopada, dok oni jednako misle da je to od vožnje na vrtuljcima iz Raja. Raja iz koga se mladež želi da iseli, ne plativši ulaznicu u novo Čistilište.

A oni Mudri, Trpeljivi, Časni, Nepokolebljivi, Dosljedni i Dostojanstveni… opet u klupicu za ponavljače. Krivi su jer su još živi.