Ovaj rat mora završiti porazom agresora. Ako većina to shvata, onda Ukrajini hitno treba isporučiti hiljadu haubica kalibra 155 milimetara, pet stotina savremenih tenkova, dvije hiljade oklopnih vozila, tri stotine raketnih sistema, hiljadu bespilotnih letjelica.
Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Ukrajina vodi teške borbe za odbranu Sjeverodonjecka. Ovdje Rusi imaju prevagu u tenkovima i oklopnim vozilima četri puta, avijaciji i helikopterima sedam puta, a u artiljeriji deset puta. A što se tiče artiljerijske municije - i do dvadeset puta! Ruska vojska ima neograničene količine municije, što joj dozvoljava da koristi topništvo do pet-šest sati u jednom naletu. To je topovska vatra nekoliko desetina puta jača nego u poznatoj vojno-redarstvenoj operaciji Oluja ili odbrani Vukovara. Podsjetimo, tamo je bilo zapovjednika koji su odgovarali za prekomjerno granatiranje. Za granatiranje civila i uništenje Mariupolja, Sjeverodonjecka, Volnovahe i Borodjanke svi odgovorni u ruskoj vojsci moraju biti zakonski oštro kažnjeni, a duhovno stavljeni na raspeće i otpravljeni da vječno gore u paklu peći tvornica Azovstalj i Azot.
Ukrajina traži od saveznika teško oružje. Bez njega će vrlo teško zaustaviti napad ruske vojske, a kamoli ih istjerati iz privremeno okupiranog ukrajinskog područja. Vojni analitičari NATO i uopšte stručnjaci iz vojnih akademija na Zapadu to dobro znaju, ali nedovoljno alarmiraju svoj politički vrh da slabašna vojno-tehnička pomoć Ukrajini čini završetak rata neizvjesnim - što se tiče vremenskih okvira, a takođe i broja ljudskih žrtava i zbira milijardi materijalnih štete. Postaje pitanje da li neke uticajne zemlje članice NATO to tako rade zbog neinformisanosti o opasnosti da ruska vojska pobijedi na ratištu, neučinkovitosti rada svojih logističkih služba ili političkog ponižavanja Ukrajine - hoće da Kyjiv moli za vojnu pomoć kao što siromah traži komad hljeba da ne bi umro. Moramo priznati da retorika o neophodnosti davanja vojne potpore Kyivu promijenila puno na bolje. Ali dostava teškog naoružanja traži mnogo brži prilaz rješavanju toga pitanja. Zbog odugovlačenja slanja pošiljaka sa teškim naoružanjem Ukrajina ima prekomjerne gubitke vojnika i civila, a takođe i infrastrukture, vrijedne milijarde dolara.
Dovođenje Kyiva na prosjački štap radi dobijanja savremenog i efikasnog oružja politički je amoralno, strateški neprihvatljivo, a vojno apsolutno ubitačno. Naravno, ako ste na čvrstom stanovištu da treba zaustaviti rusku vojnu agresiju. U slučaju da, pak, želite pomoći rusku invaziju onda ćete razgovorati o političkoj neutralnosti, nelagodi u slučaju slanja naoružanja koje može samo produbiti rat, ogorčenosti zbog rata u Ukrajini koji diže cijene namirnica i goriva unutar zemlje...
Sam rat neko je nazvao "Rat u Ukrajini", kako bi ukrajinska strana izgledala dijelom odgovorna za ekonomskie probleme trećih zemalja, iako su ti problemi posljedica najveće vojne agresije od 1945. koju je počinila druga po snazi vojna sila. Pri tome zemlja agresor komotno se osjeca u Savjetu bezbjednosti UN i nizu drugih međunarodnih organizacija. Moskva daje međunarodnoj zajednici savjete kao izbjeći krizu plasiranja namirnica na svjetska tržišta i najugroženijim zemljama. To je kao đavao dijeli savjete kako doći u raj.
Opet se oglasio Henri Kisindžer, koji sada traži za Rusiju mjesto u svjetskoj politici. Geografski Rusija če ostati na istom mjestu i za takav zaključak nije neophodno da proživiš gotovo sto godina. Istorijski RF bi mogla i dalje produžiti svoj državni vijek. Bivšeg američkog državnog sekretara brine da li bi u osvajačkom ratu koji je započela i koji je najveći poslije Drugog svjetskog, Moskva slučajno mogla nekako nastradati!? Ukrajinci se iz svih snaga bore na ratištu sa nadmoćnim protivnikom, a geostrateg Kisindžer u brizi je da Moskva ne upadne u neke nevolje zbog "pogreške" kako je rusku agresiju na moju zemlju i masovna ubistva Ukrajinaca nazvao francuski predsjednik Makron!
Ovaj rat mora završiti porazom agresora. Ako većina to shvata, onda Ukrajini hitno treba isporučiti hiljadu haubica kalibra 155 milimetara, pet stotina savremenih tenkova, dvije hiljade oklopnih vozila, tri stotine raketnih sistema, hiljadu bespilotnih letjelica. Ne govorim o potrebi za borbenim avionima, gdje Rusi imaju ogromnu prevagu i naravno sistemima protivavionske i protivraketne zaštite. Rusija svakodnevno bombarduje čitavu teritoriju Ukrajine svojim balističkim projektilima, kojima često uništava do tla privredne objekte i strateška preduzeća, a Kyiv ima zastarjeli sistem protivvazdušne odbrane.
U Sjeverodonjecku, ruska vojska gađa artiljerijom svaki milimetar grada, a ukrajinska vojska ima još malu količinu topova i ne može da snažno odgovori na rusko uništenje mirnog stanovništva i stambenih objekata, kojih je gotovo i nestalo, kao u Mariupolju. Strani vojni stručnjaci samo nagađaju kad će pasti grad, umjesto da traže od zapadnih vlada vojno-tehničku potporu Ukrajini da bi ona šta brže prelomila situaciju na bojišnici. Strašno je ako zbog kašnjenja vojne pomoći Sjeverodonjeck jednostavno potpuno nestane kao grad. Ako se to desi, biće na savjesti nekih lukavih političara i pokvarenih analitičara.
A svijet politike zna biti surov i sebičan.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR