Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Dolazak u Kijev francuskog predsjednika Emanuela Makrona, njemačkog kancelara Olafa Šolca, italijanskog predsjednika vlade Marija Dragija, kojima se pridružio i rumunski predsjednik Klaus Johanis postao je važan događaj prije sastanka Evropskog Savjeta 23.-24. juna, koji mora da odluči o važnom pitanju davanja Ukrajini statusa zemlje kandidata za članstvo u Evropskoj Uniji. Praktično najveće zemlje EU podržale su Kijev na putu prema evropskoj porodici naroda i to je snažan signal za ostale zemlje članice.
Danas kad očekujemo stručni zaključak Evropske Komisije, koja će govoriti o kandidaturama Gruzije i Moldavije, pitanje o eventualnim zemljama kandidatima na članstvo u EU prelazi u završnu fazu donošenja odluka svake od dvadeset sedam zemalja članica. Naravno da narod Ukrajine čeka politički signal od demokratske Evrope da ona prihvata Ukrajince kao staru evropsku naciju u svoje institucije, smatrajući da će to pridonijeti razvoju ne samo Kijeva, nego i ekonomije, politike i društvenih odnosa na čitavom kontinentu.
Ukrajinci imaju svoju državnost sa centrom u Kijevu od kraja V. vijeka, bili su uvijek brana čitave Evrope od azijskih nomada koji su kretali na zapad, počev od IV. vijeka kad su došle divlje horde Huna. Doduše, ovaj je narod ostavio svoj snažan trag u istoriji kad postao je noćna mora za Rimsko carstvo i Vizantiju. Tada je bilo riješeno pitanje koje nije bilo moguće riješti mnogim krvavim bitkama, niti dolascima misija za pregovore. Istorijski vođa Huna Atila jednostavno je bio eliminisan. Umro je poslije trovanja. Bez njega je horda Huna, od najstrašnije vojne snage u Evropi, postala samo velika količina vojnika koji nisu imali motivaciju i organizaciju.
Bez svoga talentovanog i žestokog vojskovođe, Huni su morali odmah završiti sa osvajačkim pohodima na svoje susjede. Imperij koji je stvorio Atila pokorivši mnoge evropske narode brzo se raspao. Nitko nije želio platiti porez Hunima koje ne predvodi Atila. Ubrzo su susjedna plemena i države počeli prijetiti kućama pridošlih azijskih nomada, koji su se privremeno nastanili na Dunavskoj ravnici. I onda su Huni morali donijeti tešku odluku da više nemaju šta da traže na tuđim zemljama i da moraju krenuti natrag.
Poslije povratka u stepe oko Azovskog mora, polako im se gubi svaki trag. Ali svoj trag oni su ostavili na središnjom Dunavu. Jedna zemlja ostavila je pomen zloglasnih Huna u svom nazivu – Hungary. Tako se Mađarska na engleskom zove.
Kasnije je Hune, tamo na dunavskoj ravnici, smijenila druga horda azijskih nomada turskog porijekla - Avari, koji su u nešto u manjem obimu, ali ipak terorisali mnogo naroda centralne Evrope. Krajem VIII. vijeka Franci su odlučili da treba zauvijek završiti sa ratnim pohodima divljih Avara na zapad i došli sami na Dunavsku ravnicu i sasjekli ovaj nomadski narod do korijena. U jednom trenutku Avari su nestali. A njihovi zemljaci na teritoriju sadašnje Hrvatske, Bosne i Srbije ostali su bez potpore svoje matice.
Iako su do dolaska Franaka na Dunav oni bili dominantan narod u odnosu na svoje saveznike, pridošle sa teritorije savremene Ukrajine, Slovene i domicilne autohtone Ilire, od početka IX. vijeka postaju zavisni od svih susjeda. Nastaje zlatno doba Slovena koji postaju glavni narod na terenima Balkana i sva plemena koja su živjela pored njih polako se slaveniziraju i prihvataju slovensku kulturu i jezik.
Ali, ubrzo se na ravnicama centralnog Dunava pojavljuje novi narod koji došao iz dalekih predgorja Urala. On je takođe bio više nomadskog karaktera - to su Mađari. Oni su imali sasvim drugi jezik od tursko-jezičnih Huna i Avara. Njihov jezik bio je sličan onome na kojem su govorili u centralnom i sjevernom Sibiru i na sjeveru sadašnjeg evropskog dijela Rusije, počev od regije Moskve do sadašnjeg Petrograda i dalje do Arhangelska. Tamo se prvi Sloveni sa teritorija savremene Poljske pojavljuju tek sredinom VIII. vijeka. To su ogromni prostori kojima, takođe, pripadaju po jezičkom porijeklu Finci i Estonci. U svakom slučaju savremeni Mađari su etnički rođaci savremenim Rusima po finsko-ugarskoj jezičnoj liniji i teritorijalnom porijeklu.
Zato nije čudo da je Budimpešta tako sklona Moskvi.
Ovo je kratka istorijska poduka za sadašnjost. U Evropi je uvijek bio načina za rješavanje pitanja sa agresorom i diktatorom koji je odlučio da teroriše civilizovane narode. Na neka pitanja sadašnjeg stanja uvijek je korisno potražiti odgovor u prošlosti. Neznanje historije ne oslobađa od odgovornosti.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR