Pouka za neke na Balkanu - Kremlju ste prijatelji samo ako ste spremni da mu služite

Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko

Ruskoj vojnoj agresiji na Ukrajinu prethodio je informacijski napad, koji traje u ruskim medijima već osamnaest godina. Moskovska propaganda više od deceniju i po ubacuje u glave ruskih građana poruke o neophodnosti rješenja pitanja osiguranja ruskih interesa na međunarodnoj areni vojnom snagom i upotrebom ubojitog naoružanja. Kremlj je tako obezbijedio u glavama mnogih Rusa podršku svojim osvajačkim ratovima, koji se u međunarodnom pravu smatraju za apsolutno Zlo. Prvo slovo ove riječi Z sada je glavni simbol na ulicama ruskih gradova i oznaka ruske okupatorske vojske u Ukrajini.

Savjet bezbjednosti UN, na prijedlog predsjedavajuće Albanije, razmotrio je vrlo bitnu temu - Poticanje na nasilje koje je dovelo do žestokih zločina. Debatu o razlozima za izbijanje rata i ruskog napada na Ukrajinu, te uloge ruske propagande i jezika mržnje u ruskim medijima u tom zločinu.  

Neće biti pobjede na vojnom polju Ukrajine dok Zlo ne bude istjerano iz glava većine prevarenih ruskih građana. Do poraza ideologije rusizma – ruskog fašizma koja je potisnula sve ostale sa informacijskog i kulturnog polja Ruske Federacije. Rusizam je ušao u sve pore društvenog života, a za uništenje drugih naroda Kremlj je dobio legitimitet u otrovanim dušama većine svog stanovništva.

Rusizam počiva na konstrukciji bivše sovjetske propagande, iz vremena kad je Sovjetski Savez bio u neprijateljskom okruženju, a boljševici pripremali narod za rat, svjetsku revoluciju i diktaturu proletera. Rodonačelnik te propagande je boljševički vođa Staljin, koji je uništavao svakoga ko je makar malo sumnjao u ispravnost predložene borbe protiv svjetskog kapitalizma na međunarodnom polju i sa izdajnicama unutar SSSR. Milione sovjetskih ljudi ubio je zloglasni NKVD kao neprijatelje naroda ili ih, kao zatvorenike, poslao na teške radove u Sibir. Ako je bilo sumnje u lojalnost cijelih naroda Kremlju, slijedilo im je totalno uništenje.  

Ukrajincima je 1932.-1933. nametnuta vještačka glad. Za godinu i po na sovjetskom dijelu tadašnje Ukrajine od gladi je umrlo sedam miliona ljudi i još dva miliona onih koji su živjeli u ruskim regijama, posebno na Kubanu, Stavropolskoj regije i dijelovima duž rijeke Don. Ukrajinci koji su živjeli u zapadnom dijelu, u sastavu tadašnje Poljske uopšte nijesu osjetili glad. Za razliku od njihovih sunarodnika na sovjetskoj teritoriji Ukrajine i u regijama Rusije gdje su Ukrajinci bili apsolutna većina poput one gdje su živjeli sa kubanskim kozacima ili duž rijeke Don gdje ih je bilo u velikom broju.

U ukrajinskoj himni pjeva se da ukrajinski narod živi do rijeke Don – to je njegova istočna etnička granica. Poslije gladi 1932.-1933. u ovim regijama Rusije Ukrajinci su praktično nestali, a oni koji su slučajno preživjeli rusificirani su. Tako sada Kubanski kozaci gotovo i ne spominju da je njihovo porijeklo od Zaporoških kozaka koji su bili prisiljeni da se presele krajem 18. vijeka na prazne teritorije. Tada je saveznica Krimskog hanata, Kubanska tatarska horda morala migrirati u Tursku, pošto je 1783.  Krim anektirala Rusija. Tada je ova teritorija bila naseljena kozacima iz Ukrajine.

A sve je počelo kad je carica Katarina II iznenada poslala ogromnu rusku vojsku, koja se vraćala sa napada na Krim, i 1774. upala u posjede Vojske Zaporoške, koja je dvjesta godina vojno pomagala Rusiji u borbi sa Krimskim hanatom. Nepripremljeni za rat sa savezničkom ruskom vojskom Zaporoški kozaci morali su prihvatiti vlast Petrograda i pokoriti se ruskoj carici Katerini II. Bili su primorani da ostave ogromne posjede koje je zauzela ruska vojska u centralnoj i južnoj Ukrajini i da krenu na nove, prazne zemlje na Kubanu, koji je postao ispostava za sljedeću rusku invaziju na sjeverni Kavkaz. Taj rat na Kavkazu trajao je pedeset godina i, naravno, bez sudjelovanja Zaporoških (Kubanskih) kozaka Rusija ga nikako nije mogla dobiti.

Ovo bi morala biti lekcija za neke narode na Balkanu, čiji lideri govore o istorijskom prijateljstvu sa Rusijom. Za Kremlj su interesantni samo ako su za Kremlj spremni ratovati i umirati za ruske interese u regiji. Ako ne - bićete im neprijatelji. Zaporoški kozaci i Ukrajinci stotinama su godina ratovali za interese Moskve, navodno kao prijateljski pravoslavni narod. Ratovali su za Kremlj čak i na štetu svojih nacionalnih ciljeva. A kad se promjeni situacija, kad poželite da nešto uradite i za sebe, Kremlj brzo okreće ploču i od vjekovnog prijateljstva ne ostaje ništa.

Sadašnji rat u Ukrajini još jedno je svjedočanstvo podmuklosti kremaljske politike. Ruska propaganda brzo vas može pretvoriti od najbližeg naroda u najvećeg neprijatelja. Odmah vas proglase nacistima, da bi ruskoj vojsci bilo komotno da vas ubija. Ako se tvoj nacionalni interes kosi sa moskovskim, onda si izdajnik i moraš biti kažnjen. To su sadašnje sentence ruskog fašizma – rusizma kao ideologije ruskog gospodstva, koja je postala najopasnija u savremenom svijetu.