Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Iz Moskve se ko zna koji put oglasio bivši ruski predsjednik, a sadašnji zamjenik Putina u Savjetu nacionalne sigurnosti i odbrane Dmitrij Medvedev. I opet prijetnjama. Njemu nije jasno kako će to Rusija odgovarati za agresiju na Ukrajinu, kad ima ogromnu količinu nuklearnog naoružanja. Za njega su idioti svi koji i pomišljaju da sude Rusiji.
Medvedev ima doktorat prava sa Lenjingradskog univerziteta, ali je pravnu materiju zaboravio tokom tokom dugog boravka u visokoj državnoj službi RF, gdje znanje prava samo ometa sprovođenje političkih odluka Kremlja. Zaboravio je i da odgovornost za ratne zločine i zločine genocida koje je počinila ruska vojska u Ukrajini nije kolektivna, nego lična. Međunarodni sud sudiće za ove zločine, ne Rusiji, nego počiniteljima iz redova ruske okupatorske vojske i nalogodavcima iz Kremlja i Generalštaba RF.
Nije isključeno da će i Dmitrij Medvedev personalno odgovarati za teške zločine ruskih agresora na teritoriji suverene Ukrajine, zemlje članice UN i svih međunarodnih organizacija. Tu je i narušavanje bazičnih principa međunarodnog prava i 200 bilateralnih sporazuma zvanične Moskve sa Kijevom, kojima se priznaje državni suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine.
Dakle, Međunarodni sud neće se baviti Ruskom federacijom, nego višim političkim i vojnim rukovodstvom. Ako doktor prava Dmitrij Medvedev smatra da posjedovanje nuklearnog oružja oslobađa od bilo koje međunarodne odgovornosti onda to nije norma postojećih pravnih odnosa između država, nego novi izum kremaljske ideologije rusizma kao ruskog fašizma.
Ovdje se snaga prava zamjenjuje pravom snage, kao u doba neandertalaca. Ima, međutim, sljedbenika primitivaca i na Balkanu. Na muzičkom festivalu u Novom Sadu u toku jednoga dana neko je ispisao nekoliko stotina oznaka Z-la na ulicama grada, a ukrajinskom bendu Kalush orkestra koji pobijedio na Euroviziji, otkazali su nastup. Primitivci, kao svojevremeno i proleteri svih zemalja ujedinjuju se.
O proleterima je puno napisao Karl Marks, ali teoretičar borbe radničke klase za svoja prava i vladanje svijetom dao je i dosta karakteristika tadašnje Rusije, što u Moskvi nikad ne spominju. Tako Karl Marks napisao:¨U krvavoj močvari moskovskog ropstva, a ne u slavi normanske epohe stoji osnutak Rusije… Rusija je uzgajana u gadnoj i poniženoj školi mongolskog ropstva. Snažnom je ona postala samo zato da bi bila nenadmašna u vještini ropstva.
Čak i kad je Rusija postala nezavisna, ona je i nadalje ostala zemlja robova. Politika Rusije je nepromjenljiva. Ruske metode i taktika su se mijenjale i mijenjaće se, ipak glavni cilj ruske politike ostaje pokoravanje svijeta i upravljanje njime.¨
Marks dalje piše:¨Moskovsko panslavenstvo samo je jedna forma ruskog pokoravanja¨.
¨Rusija nema nikakvog odnosa prema Kijevskoj Rusi, samo je ukrala naziv u 18. vijeku, ali ipak drsko traži nasljedstvo na zemlju koja je stvorena 800 godina ranije od nje. Moskovska istorija – to je povijest Horde sašivena prema istoriji Kijevske Rusi bijelim koncem i potpuno falsifikovana¨.
Tako je vođa međunarodnih proletera napisao o Rusiji. Interesantna je njegova kvalifikacija Krimskog rata (1853-1856.) Rusije sa Velikom Britanijom, Francuskom, Sardinskom kraljevinom i Turskom. ¨Uvijek vjerna svojom azijskom sistemu trikova varanja Rusija se poigrava lakovjernošću civiliziranih zemalja… Sa nadom u kukavičluk i sljepoću zapadnih zemalja ona pokušava odmah zastrašiti Evropu da bi u prvoj fazi postavljala neotesane i apsurdne zahtjeve, da bi se u drugoj fazi plemenito odrekla dijela tih zahtjeva i došla do kompromisa, kojim, u stvari, dobija ono što joj je i bio cilj.¨
¨Ruski medvjed spreman je na sve ako osjeti da druga zvjer u šumi nije ni na šta spremna. Ruske diplomate bacaju zapadnim vladam jednu diplomatsku notu za drugom, kao kosti za pse da bi dobili na vremenu i odvukli im pažnju¨.
¨Zapad nikako da se odluči za jedinstvenu politiku, koja bi istovremeno postigla dva cilja – osiguranje mira i očuvanje vlastitog dostojanstva.¨
Sve ovo Karl Marks piše u svojem radu ¨Raskrinkavanje diplomatske istorije 18. vijeka¨, koji je objavljen u Londonu 1857. Kao i uvijek, sve je prikladno primijetio. Za ovih 165 godina ništa se nije promijenilo u ponašanju Moskve.
Onda nema druge nego da svi mi drugačije reagujemo!
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR