Nije patka!

Piše: Senad Pećanin

Gradska televizija Podgorica, baš kao i Gradski radio i internetski portal, pokrenuti su u septembru prošle godine. Ja sam se novinarstvom bavio preko 30 godina i prije skoro desetak sam odlučio da promijenim profesiju, vjerujući da se više nikada aktivno neću baviti novinarstvom. Dva su razloga zbog kojih sam promijenio tu odluku.

Prvi je što nisam mogao odbiti poziv Tamare Nikčević, jedne od najboljih novinarki na ex-YU prostorima, da učestvujem u realizaciji ambicioznog projekta koji je osmislila i realizirala uz podršku gradske uprave u Podgorici. Da sam znao sa koliko skromnim resursima – tehničkim, kadrovskim i finansijskim raspolaže – učinio bih sve da Tamaru uvjerim da je projekat Gradske televizije, radija i portala – nemoguća misija. Srećom, to nisam znao. Kažem srećom, jer zahvaljujući njenom ogromnom znanju, nevjerovatnoj energiji i sjajnoj ekipi ljudi koji su zbog nje postali dio tima, ova televizija je – između ostalog, i sa samo tri kamere, za samo godinu dana postala najbolja javna gradska televizija od Ljubljane pa do Skoplja.

Moj drugi motiv za suradnju sa Gradskom televizijom bila je činjenica višegodišnje medijske okupacije Crne Gore i pritiska na nju, koji traje i danas, od strane ogromne većine srbijanskih medija i velike većine medija u Crnoj Gori. I jedne i druge kontroliše i plaća, na ovaj ili onaj način, režim Aleksandra Vučića. Zahvaljujući medijima iz Beograda, te crnogorskim medijima, poput koncerna Vijesti i Javnog RTV servisa, Crna Gora je doživjela ne samo politički, već i civilizacijski sunovrat i povratak u mračne devedesete godine klero-nacionalizma prošlog stoljeća.

Ima jedna engleska poslovica koja kaže: ako izgleda kao patka, hoda kao patka, pliva kao patka, oglašava se kao patka – onda mora da je to patka. Elem, ako ovo što se još od 2015. godine dešava u Crnoj Gori izgleda kao potiranje svakog državnog identiteta Crne Gore, ako se javno i snažno negira postojanje Crnogoraca, ako se javno urinira po Ljubi Čupiću i sa zgrade u Nikšiću skida crnogorska zastava, ako se gromoglasno reafirmiše četništvo, ako ponovo “kukaju Turci, leleču bule”, ako policija sa slaviteljima Ratka Mladića i Vladimira Putina svoju snagu demonstrira na crnogorskim građanima na Belvederu i u Nikšiću, ako je Bato Carević, a ne Palma Marković, od Budve uspio napraviti Jagodinu na moru, ako Dritan Abazović može svog jarana dva puta osuđivanog za pokušaj ubistva postaviti na ključnu funkciju u obavještajnoj agenciji i prvo usvojiti “temeljni ugovor” sa Crkvom Srbije a onda tražiti stručne rasprave o tom ugovoru, ako mitropolit Joanikije Crnu Goru naziva ustaškom i najavljuje rušenje mauzoleja na Lovćenu… onda mora da to nije patka.

Herojski doprinos odbrani onoga što je ostalo od onomad, kad je Crna Gora bila lider u evropskim integracijama među svim državama Zapadnog Balkana, kada je postala i punopravna članica najznačajnijeg vojnog saveza najdemokratskijih zemalja u historiji čovječanstva, herojski doprinos, velim, pripada kolegama iz malog broja profesionalnih, građanskih medija u Crnoj Gori, poput Antene M, Pobjede, Portala Analitika, Portala CDM… Samo zahvaljujući njihovom entuzijazmu i privrženosti idealima građanske Crne Gore i etičkog, odgovornog novinarstva, Crna Gora još uvijek nije izgubila brutalni medijski rat koji se protiv nje vodi iz Beograda i Moskve. Onoliko koliko se divim ustrajnosti kolega iz ovih medija, toliko sam šokiran i razočaran odnosom i nebrigom koji prema njima gaje politički akteri, na vlasti i u opoziciji, koji se kunu u Crnu Goru. Ti isti su do juče obilato decenijama pomagali Crkvi Srbije, baš kao i koncernu Vijesti, da naprave “državu u državi”. Napokon su, valjda, shvatili koliko su pogriješili. No, kada se radi o medijima i ključnoj ulozi koju oni imaju u svakom društvu – ta važna, prevažna lekcija je ostala još uvijek nenaučena.

Na kraju, poštovani gledaoci, zahvaljujem vam na pažnji sa kojom ste pratili serijal “Hej, Sloveni” i porukama podrške koju ste pružali i pružate sjajnom timu i meni, koji smo relizirali ovaj serijal. Zahvaljujem i stotinama naših gostiju i suradnika koji su bili sa nama u više od 40 izdanja. Ostanite i dalje uz Gradsku televiziju! Da je vječna Crna Gora i slava Ukrajini!