Putinova propaganda po Hitlerovom obrascu

Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko

Sa dolaskom Vladimira Putina na vlast, Kremlj počeo je koristiti informacije kao oružje u postizanju svojih agresivnih ciljeva.

Krajem ljeta 1999. Vladimir Putin postaje predsjednik vlade RF na prijedlog tadašnjeg predsjednika države Borisa Jelcina. Putin je došao u premijersku fotelju sa dužnosti predsjednika FSB (ruskog nasljednika zloglasnog sovjetskog KGB) i kao bezbjednjak i obavještajac počinje svoj posao na čelu vlade novim ratom protiv Čečenske države, koja je faktički dobila nezavisnost od Moskve poslije prvog rusko-čečenskog rata 1994-1996. Sva moskovska propagandistička mašinerija bila je okrenuta ka formiranje javne podrške vojnom napadu na Čečensku državu, koja se zvala Republika Ičkerija.

Putinu je trebao mali pobjednički rat da bi potom krenuo u trku za sljedećeg predsjednika države, kad je postalo jasno da slabi i bolesni Boris Jelcin, koji je smatrao da ga baš Putin treba naslijediti, morao otići. Tokom predsjedničkih izbora 2000. svi postojeći ruski informacijski resursi postali su produžetak isključivo kremaljske politike na promovisanju Putina kao respektabilnog novog šefa države. Od tada se sloboda medija ubrzano uništava i nastaje informacijska diktatura Kremlja, uz potpuno medijsko manipulisanje ruskim društvom. Više nije bilo informisanja građana o događajima, nego isključivo plasiranje komentara putinovskih propagandista o ovim događajima.

Tako da nakon 22 godine imamo rusko društvo potpuno zombirano kremaljskom ideologijom koja ga priprema za neophodnost ratova, ubistva i eliminaciju svakoga ko ima svoju glavu i ne prihvata politiku službene Moskve i komentare kremaljskih novinara kao istinu, koja je u stvari je velika laž. Na ovoj laži već je odrasla cijela generacija ruskih građana koja nema pojma šta su to slobodni mediji i sloboda govora.      

Sadašnja Rusija u pripremanju napada na Ukrajinu aktivno je iskoristila iskustva hitlerovske Njemačke, koja je počela rat protiv Francuske ne samo na liniji bilateralne granice, nego je drsko upala u teritoriju Belgije i ušla u vojno nezaštićen prostor francuske teritorije.

Putin je to uzeo iz ratnog iskustva Adolfa Hitlera i iskoristio teritoriju Bjelorusije za svoj napad na Kijev. Osim toga, Moskva je naslijedila organizaciju ratne propagande koju je svojevremeno vješto koristio Berlin da bi opravdavao pred svojim stanovništvom i međunarodnom javnosti politiku agresije i napada na nezavisne i suverene zemlje. Za ovu propagandu u hitlerovskoj hijerarhiji odgovarao je Gebels.

Nacistička propaganda od 1933. prošla je dugačak ideološki put – od neophodnosti stvaranja povoljnih uslova za rad svakog zaposlenog, korištenja tjelovježbi čak i u radno vrijeme radi povećavanje radne sposobnosti svakog običnog čovjeka na radnom mjestu, do neophodnosti uništenja drugih naroda kao nesposobnih ili štetnih za napredne nacije, genocid i planirano uništenje Jevreja i Roma.

Od nacističkog paljenja Rajhstaga 1933. kako bi podlo okrivio svoje političke protivnike, do uništenja više miliona ljudi u koncentracijonim logorima. Putin je krenuo pohod na vlast sa događaja rušenja zgrada u Moskvi, Bujnaksku i Volgogradu 1999. a sada deportuje iz Ukrajine na svoju teritoriju milione ukrajinskih građana, a na desetine hiljada ubija.

Kremaljska propaganda takođe je uzela od nacista objašnjenja o iznuđenosti napada na druge zemlje, koje same protiv sebe, navodno, provociraju agresiju svojom politikom. Moskva koristi izum nacista o posebnosti svoje nacije i njezine, navodno, istorijske uloge u razvoju čitavog svijeta.

Kao i nacisti, sadašnji ruski fašisti (rusisti) aktivno propagiraju svoj jezik, kulturu, umjetnost koja mora uvjeriti druge narode da oni nijesu tako sposobni i talentovani kao njemački, odnosno ruski narod,  pa stoga moraju biti  u podjarmljenom položaju u odnosu na napredne nacije. Hitler je sanjao o Trećem Rajhu kao nadmoćnoj svjetskoj snazi, a Putin se bavi renoviranjem Sovjetskog Saveza u jačoj varijanti, kao super države koja će imati odlučujući uticaj na čitavu svjetsku politiku. 

Gebels i njegova propaganda govorili su o isključivosti njemačke nacije i neophodnosti dominacije Germana nad svima drugima narodima. Moskovska propaganda mesijanstvo i isključivost pripisuje Rusima, koji moraju aktivno uticati na preinačenje svjetskog poretka. Gebels je govorio da će Berlin postati centar Evrope, a kremaljska propaganda govori da je Moskva postala treći Rim (prvi-Rim kao centar Rimskog carstva, drugi- Konstantinopolj, kao centar Vizantijskog carstva), a navodno Četvrtog nikad neće biti. Tako u smislu ruskih propagandista Moskva mora opet biti centar obnovljenog Ruskog carstva u obliku SSSR.

Propaganda nacista nije trpjela nikakve kritike, postojanje opozicije ili alternativnih pogleda na razvoj zemlje, a sada demonstrira kremaljska propaganda. Uz Hitlera kao vođu nacije bila je stranka Nacional-socijalista koja je potpomagala ucijepljenje ideje firera u njemačko društvo. Kod Putina, koji može bez ograničenja odlučivati o bilo čemu, stoji pri ruci stranka Jedinstvena Rusija koja potpuno kontroliše rusko stanovništvo svojim djelovanjem i opredjeljuje pravce razvoja na regionalnoj i lokalnoj razini.

Tako su sadašnji rusisti postali novi oblik nacista iz tridesetih godina prošlog vijeka. Hitler je, prije nego je započeo Svjetski rat, okupirao regiju Sudete i anektirao je Austriju, a Putin je anektirao Krim i okupirao Donbas. Nacisti su svojom agresijom doveli Evropu do krvavog Drugog svjetskog rata, a sada su na tom putu i rusisti. Samo je pitanje ko će se usuditi da stane Kremlju na rep da ne bih mrdao i doveo moderni svijet do katastrofe globalnog rata? Što se tiče Ukrajine, ona je tu.