Ništa robe

Za Antenu M piše: Stefan Todorović

Potpisivanje tzv. Temeljnog ugovora nesumnjivo je veleizdajnički čin. I nesumnjivo najveću odgovornost za taj izdajnički čin snosi GP URA i svi njeni članovi - od predśednika partije i premijera, do njenih potpredśednica i potpredśednika, ministrica i ministara, poslanica i poslanika, partijskih članica i članova, raznih državnih činovnica i činovnika pa sve do njenih osnivača, finansijera, medija, glasača i simpatizera. Razlika je samo u tome čija je odgovornost veća. Ali svakako odgovornost od koje ne mogu pobjeći. Sud istorije daće svoj odgovor, a nadamo se i pravni sistem Crne Gore, jer bi - u suprotnom - čin veleizdaje postao legitiman i društveno prihvatljiv.

Međutim, dok čekamo sud istorije i djelovanje pravnoga sistema Crne Gore, zdrava nam logika nedvosmisleno pokazuje da potpisivanje tzv. Temeljnoga ugovora predstavlja čin izdaje nacionalnih i državnih interesa Crne Gore.

Potpisivanjem tzv. Temeljnoga ugovora država Crna Gora obavezala se da priznaje istorijske, kulturološke, imovinske i pravne konfabulacije i falsifikate crkovne organizacije čije je śedište u drugoj državi. Crkovne organizacije koja je i de facto i de jure državna crkva Srbije sa svojim filijalama u Crnoj Gori i koja van granica Srbije ima za cilj ostvarivanje njenih državnih interesa, kako i piše u Zakonu o crkvama i verskim zajednicama Republike Srbije.

Potpisivanjem navedenog ugovora država Crna Gora se obavezala da poštuje i uvažava da je crkovna organizacija druge države osnovala državu Crnu Goru, da je izgradila njenu kulturu, da je zbog toga država Crna Gora dužna crkvi druge države prepisati cjelokupno crnogorsko sakralno pravoslavno i drugo hrišćansko nasljeđe u vidu 650 crkava i manastira i 52km² zemljišta i da sljedstveno tome pravni sistem države Crne Gore mora biti i jeste tim ugovorom potčinjen crkovnoj organizaciji druge države.
Zapravo, država Crna Gora se potpisivanjem toga ugovora stavila u vazalni položaj u odnosu na drugu državu, čiji je eksponent crkovna organizacija s kojom je država Crna Gora potpisala ugovor. Navedeni karakter ugovora ili nekog drugog pravnog akta ne samo u istoriji Crne Gore nego i bilo koje druge države potpisivan je samo s okupatorskim vlastima, najčešće pod prisilom, ali uvijek se nađu i dobrovoljci, odnosno kvislinzi i izdajnici kakvi su se danas našli u Crnoj Gori.

Logika jednoga od kvislinga ili izdajnika u ovome slučaju izgleda ovako. Na śednici Vlade na kojoj se raspravljalo o tzv. Temeljnom ugovoru ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić, član GP URA, žestoki „podržavalac“ Crnogorske pravoslavne crkve i „vjerni pratilac“ ideja i vrijednosti nekadašnjega Liberalnog saveza Crne Gore, kako se uostalom i deklariše najveći dio cetinjskoga opštinskog odbora GP URA, osim par „izuzetaka“ toga odbora koji javno podržavaju Srpsku pravoslavnu crkvu i deklarišu se kao njeni vjernici (što je potpuno nebitno jer zapravo najveću korist SPC donose upravo oni iz cetinjskoga odbora koji navodno podržavaju Crnogorsku pravoslavnu crkvu, poput našega antijunaka s početka priče koji ponosno izjavljuje i obavještava crnogorsku javnost da je prilikom formiranja Vlade dao riječ liderima SNP-a da će podržati i ispoštovati njihove ciljeve poput tzv. Temeljnog ugovora i Otvorenog Balkana i da on tu riječ mora održati, da ne želi da ih prevari, odmah dobivši javnu pohvalu partijskoga šefa, da njegovo izlaganje više nalikuje ministru unutrašnjih poslova Švedske a ne Crne Gore, iako najviše sliči ministru unutrašnjih poslova Srbije Aleksandru Vulinu).

Samo ministar unutrašnjih poslova Srbije može bespogovorno prihvatiti ciljeve Crkve Srbije i ciljeve ulaska u Otvoreni Balkan, dok bi ministar unutrašnih poslova Crne Gore o tim ciljevima trebao dobro razmisliti jer su oni u potpunoj koliziji s interesima države Crne Gore. Ali naš antijunak je dao riječ i on tu riječ mora ispoštovati. A znamo kroz crnogorsku istoriju što znači data riječ i što znači nepoštovanje date riječi. Čovjek bi u tome slučaju u najmanju ruku bio prokazan i isključen iz društvenoga života. Zato je naš antijunak valjda tragična ličnost poštovanja principa i kodeksa duha nekadašnje nezavisne i suverene Crne Gore iz doba Petrovića, u kojoj je data riječ bila izdignuta na nivo zakona čije bi nepoštovanje trpjelo određene posljedice.

Naš antijunak drži riječ, iako su lideri SNP-a izjavljivali da je njima prihvatljivo sve što i Crkvi Srbije, sve što ona smatra da je njoj potrebno i da će oni to bespogovorno prihvatiti i usvojiti. Lideri SNP-a očito ne predstavljaju državu Crnu Goru, ne brane njene interese, nego su predstavnici Crkve Srbije u Vladi Crne Gore, što predstavlja već drugi vid fenomena koji se očitava u zarobljavanju svijesti - za razliku od fenomena izdaje koji se u slučaju ministra unutrašnjih poslova Filipa Adžića očitava kroz držanje date riječi ljudima koji su predstavnici anticrnogorske politike. Da rekapituliramo, državne interese Srbije predstavlja Crkva Srbije, a Crkvu Srbije u Vladi Crne Gore predstavlja SNP, dok članovi GP URA zbog date riječi bespogovorno ispinjavaju želje SNP-a, odnosno Crkve Srbije, tj. zbog date riječi bespogovorno ispunjavaju interese države Srbije.

Kako je jednom prilikom Adnan Čirgić, tokom razgovora vezanoga za formiranje cetinjske vlasti, rekao – kad izdajnik racionalizuje svoju izdaju, tu više nema pomoći. Svaka zdrava logika i argumenti su ništavni pri racionalizaciji izdaje. To nam potvrđuje još jedan slučaj predstavnice GP URA u Vladi Crne Gore – slučaj ministrice Jovane Marović. Naime, na posljednjoj śednici Vlade, u razgovoru s ministrom vanjskih poslova Rankom Krivokapićem, ministrica Marović, onako nemušto, izokola, brani svoje stavove da ona nije bila za potpisivanje tzv. Temeljnoga ugovora već da samo radi svoj posao vezan za evropski put Crne Gore, da to radi besprijekorno, da je apsolutno ne interesuje što drugi rade i da je ona tu čista. Gospođa ministarka je takođe, poput slučaja prethodnog ministra, „žestoka borkinja“ crnogorskoga suverenizma, evropejstva i „borkinja za prava“ Crnogorske pravoslavne crkve koja eto u ovome slučaju samo radi svoj posao. Cinici bi rekli, i službenici Trećeg rajha u Aušvicu su samo radili svoj posao. Zašto bi oni sad promišljali ko i zašto dovodi neke ljude na istrebljenje?

Zaista, nakon ova dva „slučaja“ racionalizacije izdaje suvišno je dalje navoditi još mnoge razne „slučajeve“ te racionalizacije. Od toga kako je DPS kriv zbog njihova ranijega odnosa s Crkvom Srbije, pa su oni, eto, zbog djelovanja DPS primorani potpisati ovakav ugovor kakav ni DPS nije htio potpisati, do toga kako ugovor ništa ne znači niti to što u ugovoru piše.

Da li su u pitanju politički imbecili ili politički idioti ili beskurpulozni prevaranti i lažovi - procijenite sami, ali rezultat je isti – nedvosmislena izdaja nacionalnih i državnih interesa Crne Gore.

P.S.

Narodni heroj Jovo Kapičić u autorskoj emisiji Darka Šukovića „Živa istina“, upravo povodom raznih „slučajeva“ kroz istoriju, kakvi su gore navedeni, izjavljuje: „Crna Gora rađa velike ljude, heroje i ništarobe prve klase. Ja to javno kažem crnogorskoj naciji: i najveće ništa robe koje ova zemlja može da napravi…“

Nažalost, živimo u vremenu ovih drugih!