Piše: Zlatko Dizdarević U prvim minutima utakmice sa samim sobom Donald Tramp zaradio je žuti karton.
Grubi start na sebe samog s leđa bio je i za isključenje, ali je publika odlučila da sačeka dalji tok utakmice. Da vidi je li grubost slučajna i u neznanju, ili namjerna. Onda će se znati šta dalje. Ispratiti ga aplauzom, ili nahrliti sa svih strana na teren pa nerede proširiti i na okolne ulice i dalje...
"Grubi start" je u jednoj šturoj rečenici saopštenoj medijima drugog dana Trampovog mandata: "Bijela kuća preduzima prve korake kako bi se ambasada SAD-a premjestila iz Tel Aviva u Jerusalim..." Portparol Bijele kuće to zove "veoma ranom fazom procesa..."
Kisjelo-šaljivi, fudbalski komentar sastanka što ga je novi američki predsjednik održao drugog dana svog mandata sa saradnicima, i pomenuto saopštenje, odnose se na pripreme za zvanično kršenje Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a broj 478 iz 1980. godine . Njome se negira validnost jednostrane odluke Izraela iz 1950. godine da se Jerusalim proglasi cjelovitim glavnim gradom Izraela. Pomenutom rezolucijom traži se od zemalja članica UN-a da svoje ambasade zadrže u Tel Avivu, međunarodno priznatom glavnom gradu Izraela. Zna se da je odlukom Generalne skupštine UN-a iz 1947. godine o stvaranju Izraela i Palestine, Jerusalim dobio status grada pod međunarodnom kontrolom, kao sveto mjesto tri najveće monoteističke religije – judizma, hrišćanstva i islama.
Prije najave "veoma rane faze priprema za proces preseljenja..." američki predsjednik je razgovarao s Benjaminom Netanjahuom, izraelskim premijerom egzaltiranim od sreće odlaskom Obame koji je počeo smetati u završnoj fazi realizacije sna o "nepodijeljenom, cjelovitom, ekskluzivno jevrejskom Izraelu na cijeloj teritoriji Palestine ovjerenoj biblijski, istorijski i politički". Judeja i Samarija (takozvana Zapadna obala, kako kaže izvjesni dr. B. Havel zaneseno na HRT u utorak veče) prirodni su dio Izraela. A vic koji kruži po Tel Avivu ovih dana, kako pišu tamošnji komentatori što upozoravaju na dubioznost dostignute euforije, ide još dalje: "Bibi je zapravo izumio Trampa. Amerika više treba nas nego mi njih..." Drugi dio je manje vic a više istinsko uvjerenje.
Oni koji brane ideju da se ambasada SAD-a preseli u Jerusalim, ponavljaju da nije tako Tramp odlučio, već Kongres još 1995. godine.
Dosadašnji predsjednici samo odgađaju potpisati tu odluku. Tramp je, eto, obećao da odgađanja više nema. Trenutni otklon od hitrog ispunjenja obećanja nijansirana je tvrdnja o "veoma ranoj fazi projekta". Optimisti kažu da je počeo da se premišlja, pesimisti samo da ima važnijeg posla, trenutno. Oni što su ni tamo ni ovamo rezonuju kako mu treba vremena da uđe u suptilnije sfere ovog i drugih zavrzlama Bliskog Istoka. Njegov zet Jared Kušner, ortodoksni Jevrej a prije predsjednik "Američkih prijatelja Beit El-a", jevrejskog naselja na okupiranim teritorijama, nema dilema. On je ponosni donator u izgradnji 100 novih tzv. stambenih jedinica u tom naselju "jer je tijesno". Sve ovo i mimo usvojene Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a od minulog 23. decembra kojom se poziva na potpunu obustavu svake dalje izgradnje tih naselja. U odgovoru, Ministarstvo za odbranu Izraela saopštava da kreće izgradnja novih 2.500 stambenih jedinica!
Netanjahu tim povodom veli da će "graditi gdje hoće i koliko hoće".
Sasvim usput, u danu u kojem je to rekao od srca se zahvalio i hrvatskom premijeru Plenkoviću što je došao u zvaničnu posjetu Izraelu da podupre sjajne prijateljske veze i čuje poruku: "Hrvatska podržava istinu, a to znači – Izrael". Pobjednički je pomenuto i kako je Hrvatska apstinirala od prisustva podizanju zastave Palestine pred UN-om u Njujorku. Tada je za Palestinu glasalo 119 država (uz ostale Francuska, Švedska, Italija, Španija, Irska, Rusija, Slovenija, Belgija, Srbija, Poljska...) protiv je bilo devet, a 45 se suzdržalo.
Kada jednom neki bh. predsjednik ili premijer ode u Izrael, Netanjahu će se i njemu zahvaliti jer se od Palestine tada "uzdržala" i BiH! Svaka nam čast, jadnima.
Konačno, zašto je "veoma rana faza... za odluku" u ovom času za žuti a ne za crveni karton. Odluka još nije donesena, ali kada i ako bude, tu više neće biti mjesta za dileme.
Premještanjem ambasade SAD-a u Jerusalim, Tramp bez okolišanja na konkretan i jasan način saopštava da ga se odluke Vijeća sigurnosti UN-a ne tiču. Ne važe i ne postoje. Možda je sa suštinskog stanovišta čak i manje bitan sadržaj Rezolucije kojom se negira pravo Izraelu da proglasi Jerusalim cjelovitim glavnim gradom Izraela. Amerika ovdje ne manipuliše prevashodno i tajno pitanjem Palestine onako se to radi mizerno sedamdeset godina. Ovim kažu da Rezolucije nema, kao ni onoga ko je rezoluciju donio. Poruka istorijska, nema šta.
Za ljude u svijetu ovdje primarno nije riječ ni o politici. Tu se zadire u jedno od najosjetljivijih pitanja – odnosa prema statusu svetog mjesta za više od polovine stanovnika planete. Najsvetija mjesta dvije religije treba da postanu "podstanari" treće, a zapravo tragom jedne suicidne političke opsesije. Pokušaj ponižavanja Svete zemlje i milenijskih odnosa religija koje ne moraju da se vole, ali se navikavaju da niko ne može biti ekskluzivni pobjednik, sindrom je zabrinjavajućeg odsustva realnosti.
Vjerovati da logika biznisa s "pohlepnim Arapima", poslovi sa naftom, gasom, atomima, oružjem, domunđavanjima protiv nevjernika, kalkulacija prema kojoj Jerusalim nije najvažniji već su to Mekka i Medina pa se mogu skrajnuti Kupola na stijeni i Al Aksu – zadivljujuća je glupost. Vjernici kojima su to svetinje nisu šeici što vladaju arapskim svijetom, već raja. I nisu samo Palestinci. Isto je i s hršćanima i Svetim grobom Hristovim.
Na ovakav način provocirani novi haos koji Netanjahuu odgovara dok ga ubrzano ispituju zbog korupcije (dobro poznato i kod nas), potpuno je kontraproduktivan Trampovoj logici širenja biznisa po svijetu i Bliskom istoku. Naravno da to ne odgovara ni Putinu koji se tamo upravo doseljava.
To je, eto, priča o Trampovoj utakmici sa samim sobom u kojoj su mu u ovom času izgleda važniji efekti u igri nego golovi. Žuti karton mu je opomena za grešku u procjeni kod upotrebe pogubnih startova. Ako shvati grešku, biće ok. Ako nastavi ovako, eto crvenog, s tribina.
A Jerusalim? Jednom sam napisao, prije 17 godina, po povratku iz tog čudesnog grada u kojem se nikada, ni prije ni poslije, nisam opredjeljivao za samo "jedne", jer toga tamo nema:
"Polovina čovječanstva Jerusalim doživljava kao zajedničku kapiju kroz koju valja proći na putu između sadašnjosti i vječnosti. Uporna nastojanja onih što hoće da ta vrata pritvore za jedne a šire otškrinu za druge, propadaće i dalje, ma koliko dnevna politika izgledala moćna i presudna iz perspektive običnih smrtnika, zanemarivo malih u poređenju s besmrtnim Jerusalimom..."
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR