Moskva se hrani mitom da nikada nije izgubila rat: Evo malog podsjetnika na teške ruske poraze

Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko

Kremaljska propaganda pokušava uvjeriti vojnike koje je poslala da pokore Ukrajinu, kako ruska vojska nikada nije gubila u ratu. Ubjeđuju mladiće da ne smiju baš oni biti prvi koji će doživjeti poraz. Te nebuloze moskovskih komesara naravno služe kako bi podigle ionako slabašan motiv vojnika.

Prva laž je da je Moskva produžila istoriju velike Kijevske države Rus, koja je od kraja 10. do sredine 13. vijeka bila najveća evropska zemlja. Moskovski propagandisti čak ne znaju da je ovo bila druga slavenska država na čelu sa Kijevom. Prva je počela funkcionisati još krajem petog vijeka i trajala je od osnivanja Kijeva u 482. do 882.  kad su Vikinzi za kneza postavili svog predstavnika iz familije Rjurika. U to doba Moskve nije bilo ni u snovima, a sadašnja teritorija Ruske Federacije bila je naseljena domicilnim finsko-ugarskima plemenima koji nisu imali nikakvog dodira s Kijevom kao centrom slavenstva. Sadašnja Ukrajina je pradomovina većine slavenskih naroda uz izuzetak Poljaka, koji su sami autohtoni Slaveni.

Što će reći – ni vojne pobjede tadašnje države nemaju nikakve veze s Moskvom, koja je tada bila maleno naselje. Rus kao zemlja nestaje 1240. kad Mongoli osvajaju Kijev i većinu teritorije već bivše ogromne države. Moskva počinje svoj rast i procvat baš u vrijeme mongolske okupacije.

Teritorija sadašnje Ukrajine i Bjelorusije ostala je u Litvanskoj državi, koja je tada bila u usponu, a svi kneževine koje su ranije bile u sastavu Kijevske države postaju središte za formiranje novog etnosa, koji od 1718. sebe počinje zvati Ruskije (Rusi). Do ovog trenutka, Moskva je više puta bila uništenena od strane vojske. U 1382. Moskva je bila osvojena i većinski spaljena od strane vojske Mongola i Tatara na čelu sa hanom Tohtamišem. To je bila odmazda za ratni pohod moskovskog kneza u 1380.

 Godine 1571. vođa Krimskih Tatara han Devlet Girej, koji je bio potomak velikog Čingiz Hana do temelja je spalio cijelu Moskvu. Povod je bio to što je veliki Moskovski knez Ivan IV Grozni proglasio Moskovsku državu carstvom, a sebe naslovio carem na šta nije imao nikakvog prava. Poslije ovog, Ivan Grozni odrekao se titule cara koju je sam sebi dodijelio i promijenio naziv države faktički vrativši naziv velike kneževine. Sljedeći put Moskva se nazvala carstvom tek u 1718, za vrijeme vladavina Petra I Velikog, koji je postao imperator.

Prije toga, 1610-1612, Moskva je bila pod poljskom okupacijom i prestala funkcionisati kao država. A  već 1618. zajednička vojska Poljaka i Zaporoških kozaka opet će razbiti moskovsku vojsku. Tada je Moskva dala velike novce i ustupila Poljskoj ogromnu teritoriju, a poljsko-ukrajinska vojska otišla sa velikom pobjedom kući. Na čelu ukrajinske vojske tada je bio hetman Petro Sagajdačnij. Još u mladosti, Sagajdačnij je sa odredom kozaka pomagao Francuzima u ratu sa engleskom vojskom. Tokom borbi, Zaporoški kozaci na lukav su način zauzeli tvrđavu La Rošelj.  Francuzi su zamjerili ukrajinskim kozacima da ratuju za novac, dok se oni bore za čast. Sagajdačnij je odmah odgovorio da „svako ratuje za to što mu fali“. Ova bitka opisana je u poznatom romanu francuskog pisca Dime „Tri musketara“.

Sljedeći put, Moskva je osvojena i potpuno spaljena 1812, pod francuskom vojskom Napoleona Bonaparte. Napoleon je uništio Moskvu, ali izgubio rat, zato što nije pripremio pozadinu za produženje borbe sa Rusima. Tako da je većina sadašnje Moskve izgrađena poslije rušenja 1812.

Veliki vojni poraz Rusko carstvo dobilo je i tokom Krimskog rata 1853–1856, sa Francuskom, Engleskom i Turskom. Tada je Rusiji crnomorska flota bila zabranjena i morala je srušiti sve tvrđave duž Crnog mora. To su bili vrlo ponižavajući uslovi završetka rata koji je Peterburg potpuno izgubio.

 Sljedeći vojni kolaps ruska vojska doživjela je na Dalekom istoku u toku rata sa Japanom u 1904. -1905.  Početkom 1918. sovjetska vojska potpuno je izgubila rat sa Njemačkom. Tada je crveni boljševički Petrograd morao potpisati ponizni mirni ugovor u Brestu sa Berlinom i Bečom i priznati nezavisnu Ukrajinsku državu.

I u posljednje vrijeme Rusi su gubili ratove. Od 1994-1996 ruska vojska izgubila je rat sa Čečenskom republikom Ičkerija, u takozvanom Prvom čečenskom ratu. Prošlo je tek 26 godina od velikih gubitaka ruske vojske na vojnom polju, a kremaljske propagandiste lažu o nekoj nepobjedivosti ruskog oružja.

Opet je došlo vrijeme Ukrajine.