Crnogorci, da vam u brk skrešem - Crna Gora više ne postoji

Piše: Predrag Zakov Boljević

Crnogorci,

Nećete zamjeriti, ali ne bih da Vam prećutim, da vam ljepozboram, već kako mi dolikuje u brk skrešem. Današnji helikopterski desant srpskog člana preśedništva Bosne i Hercegovine me obaveza da vam saopštim: Od danas definitivno Crna Gora više ne postoji u svom državno-pravnom subjektivitetu i svojoj teritorijalnoj cjelovitosti. Postoji teritorija na kojoj između ostalih ljudi koji sebe zovu Albanaci, Bošnjaci, Hrvati, Srbi i Romi, živi i određeni broj ljudi, među kojim je i moja malenkost, Predrag Zakov Boljević, koji sebe nazivaju Crnogorcima i deklarišu se kao pripadnici crnogorskog nacionalnog korpusa, koji govore međunarodno priznati Crnogorski jezik i u vjerskom smislu se definišu kao vjenici Crnogorske pravoslavne crkve.

Današnji helikpterski desant srpskog člana preśedništva Republike Bosne i Hercegovine Milorada Dodika, na teritoriju Paštrovića, koja je nekad bila dio državne teritorije Crne Gore, a danas je pod punom administrativno pravnom jurisdikcijom države Srbije, uz punu asistenciju određenog, ne malog broja pripadnika policije koji su nosili na uniformama državna obilježja nekadašnje nam države pod nazivom Crna Gora, a slušali komande državnih organa ili vjerskih poglavara tuđe države i punu asistenciji Kontrole letenja Srbije i Crne Gore, koja je pod punom operativnom kontrolom države Srbije, definitivno je rastočilo i razobličilo provizorijum i posljednje tragove postojanja državnog suvereniteta pravno političkog entiteta koji je međunarodno bio prepoznat kao država Crna Gora.

Ako Crnogorci nazdravlje i na dug život vam sloboda koju nam doniješe avgustovski oslobodioci iz 2020. godine koji nas oslobodiše i od nas samih. Sad svi skupa možemo duvat u diple ili naricat uz gusle, dok se s'nama budu sprdali ili skoknut na po jednu s nogu, do kakve strane ambasade, „nama prijateljskih zapadnih zemalja“, koji uspješe da ponove ono što i njihovi prethodnici 100 godina ranije, ukidoše Crnu Goru i častiše s`njome srpskog Vožda za račun srpsko - albanskog pomirenja.

No da ne prepričavam ono što svi vidite, mjeru zapadnog prijateljstva i kur......a „Stare dame“ koju neki iz milošti znaju zvati i „Jevropa“ i njene prijateljice s druge strane mora sinjeg. No, da se ja vrnem na temu i obavijestim vas da isto kao što je vrhovni vrač zvani Porfirije-Prle Perić u maju u okolini Pljevalja i avgustu u Podgorici letio kud i kako je htio, ne poštujući nijedan svetovni domaći ili međunarodni zakon ili propis, uz punu asistenciju vrha policije Crne Gore, tako su evo i svetovni serpski velikomučenici, pardon dostojnici, počeli da lete na isti način.

Čak se više i ne ustručavaju, već to javno i otvoreno čine, obznane i uz punu podršku ljudi u uniformama koji su bili obelježja pripadnika bezbjedonosnih snaga nekdašnje države Crne Gore, ne poštujući zakone Crne Gore, jer prema njima ona i ne postoji, tako im rekli Prle &Co. a ipak poštujući zakone države Bosne i Hercegovine iz koje dolaze, sprovode svoje naume i lete kud oće i kad oće, protivno svim svetovnim regulama koji trenutno važe i naravno uz velju zabrinutost za njihovu bezbjednost od ženskog ambasadorsko kamernog orkestra iz Podgorice, da ih đe koji komita kršom u vr` čela ne zgodi.

Dodik, velji Srbin iz Banja Luke je ispoštovao zakone, i to ne entiteta Republike Srpske, već republike Bosne i Hercegovine i uredno izvršio najavu leta organima kojim je to Bosansko Hercegovačkim zakonima predviđeno, a iz koje se nedvosmisleno zaključuje da se radi o letu državnog vazduhoplova.

Kad vazduhoplov koji pripada državnim organima leti o trošku države Bosne i Hercegovine, sa naoružanim licima u cilju zaštite štićene ličnosti, i u njega leti štićena ličnost koja želi ući na teritoriju druge države, takav let ne može imat tretman privatnog, već mora biti najavljen i zatražiti dozvolu od istog organa države u čiji vazdušni prostor ima namjeru letjeti. Sve se može krivotvoriti ako ima volje na drugoj strani, a u ovom slučaju kod crnogorskih policajaca i kontrolora leta i njihovih sefova, volje za dokazivanje spremnosti na urnisanju pravnog sistema i same drzave Crne Gore nije falilo.

Koliki god da je srbin velji, mali ili najgori zakone i procedure Republike Bosne i Hercegovine je morao poštovati. Da je postojala država Crna Gora i njena izvršna vlast i bezbjedonosni organi, morao bi poštovati i crnogorske zakone i suverenitet crnogorske teritorije.

Kako je postojanje izvršne vlasti i bezbjedonosnih organa Crne Gore samo provizorijum, koji je jedino sposoban da uz punu operativnu i medijsku podršku serpskih vračeva i naročitu zabrinutost za njihovu bezbjednost, ženskog ambasadorskog kamernog orkestra, iz Podgorice, kidiše na onaj dio populacije koji se deklarišu kao pripadnici crnogorskog nacionalnog bića, to ne čudi današnji helikopterski desant u režiji Milorada Dodika i razlog je ove moje obznane.

I da Vam ne dužim podnio bih ja još jednu krivičnu prijavu, ali nažalost, kako i po onoj od prije 20 dana još nije postupljeno, i pravdi nijesu privedeni akteri, već svi učesnici, koje navedoh, uredno obavljaju svoje djelatnosti i kao što ste i sami svjedoci PONAVLJAJU DJELO i ponavljaće jer Crna Gora u pravno političkom smislu više ne postoji, niti se njeni zakoni koji se tiču njene teritorijalne cjelovitosti, nepovredivosti granica i suvereniteta teritorije poštuju uz punu sgalasnost i podršku „NAŠIH VELJIH ZAPADNIH PRIJATELJA“.

Crnogorci za kraj nadam se da nete zamjeriti što vam obznanih da naše države više nema, u smislu međunarodnog pravnog suvereniteta i subjektiviteta, da neke strane ženske osobe sa pozicija moći koja im nikako nije smjela pripasti ako nam je do poštovanje domaćeg i međunarodnog prava bilo stalo, uz punu podršku naših sugrađana, rođaka i kumova, izvršne vlasti i bezbjedonosnih organa, za sada meko, a brzih će dana tvrdo da ne može biti tvrđe, uspješe da urnišu naš pravno-politički i teritorijalni integritet kao suverene države i učinješe da se nisučim ne pitamo, koliko pjan s gaćama i da se naši zakoni ne poštuju ni na teritoriji koja je moguće trebalo biti naša.

I za kraj, Crnogorci, nešto mi nam pade da Vas pitam: Kako bi bilo da mi razmislimo i ozbiljno popričamo i pokušamo da glavu obrnemo ka istoku, ipak nam s istoka i sunce dolazi. Na zapadu nam mrče i zalazi, a ka što smo śedoci svaki put kad glavu prema zapadu okrenusmo, mrče nam bez svitanja.

Možda nije kasno, možda se još možemo pogodit i dogovoriti. Ipak je Bar još naš crnogorski, a baćuške, ma i ovi sa dalekog istoka nijesu gadljivi na pristup evropskom toplom moru i mogućnosti imanja svog Porto of Europa na Jadranu, u srce Evrope? Kog briga što će NATO reć, kako sijali tako će i da žanju.

Poštovati ih treba tačno onoliko koliko su oni poštovali nas! Oko za oko, zub za zub je jedino pravo koje zapadne zemlje priznaju i uvažavaju. Dok ne digneš glavu i glas gaziće po nama ka maksim po diviziji.

Nije prethodni pasus šala, no vrlo ozbiljno pitanje! Crnogorci ajde da pokušamo da nešto za sebe učinimo, dako i nama jednom svane, a kome će mrći nek se on sam vidi i vadi. Red bi bilo da jednom probutlamo karte i obrnemo se svom interesu i svojoj kući, za koju ove rede ne bi mjesta na zapadu.