Starleta u blatu

Piše: Darko Šuković

Legenda kaže da se 19. avgusta „preobraža i drvo i kamen“, ali je Dritan Abazović i toga dana ostao isti – štetni plod iz mračnih komora u kojima je zametnut kao NVO larva pa razvijan u lutku premijera. S ciljem da jednoga dana ispuni zadatak ovovremenih „mičurina“ što, umjesto gigantskih glavica kupusa, za kakvima je tragao slavni ruski botaničar, stvaraju čipovane političare za jednokratnu upotrebu.

Još nije trenutak da se razriješe dileme: je li bilo pogrešno takvoj osobi dati funkciju sa koje može zatrovati Crnu Goru ili nije bilo drugoga načina da se i Abazović i pakleni scenario demaskiraju pred domaćim pukom i zapadnim donosiocima odluka? U svakom slučaju – rizik jeste bio (pre?)golem, posljedice jesu preteške, a opasnost nije prošla padom Vlade koju je nepuna tri mjeseca predvodio prevarant iz Ulcinja.

Crna Gora je na staklenim nogama i grogirani premijer još ima priliku da joj zada konačan udarac. Tim prije što takvi najradije udaraju ispod pojasa, nakon znaka „stop“. Zato ne treba sumnjati da će Dritan Abazović pokušati da završi posao dok je na čelu vlade, makar i u tehničkom mandatu. Ako je suditi po onome što je pričao tokom rasprave u Skupštini – on drugoga izbora nema?!

Ako je suditi po onome kako je izgledao – on strahuje od kazne za neizvršenje preuzetih obaveza?!

Nakon dvogodišnje starletizacije crnogorske političke scene, a tome je procesu naročito doprinosio sa funkcije predsjednika Vlade, Dritan Abazović se u danu i noći pada njegovog kabineta relaksirao i posljednjih kočnica dostojanstva i zagazio u blato laži, konfabulacija, neodgovornosti i prostakluka.

Ipak, sve to na jednu stranu, neoprostiva je njegova spremnost da zavadi dva naroda, Crnogorce i Albance, samo da bi sačuvao fotelju i ispunio zadatak. Da ništa drugo nije zgriješio, tim je verbalnim zločinom zaslužio da ga ljudski prezru i politički odbace Nik Đeljošaj, Genci Nimanbegu i Fatmir Đeka. Jednostavno je: ne može se podržavati politika Dritana Abazovića, a biti lojalan državnim interesima Crne Gore i prijatelj Crnogoraca! Zar je zaista tako teško razumjeti dimenzije i karakter Abazovićevog crimena prema najbrojnijem narodu u državi?

A upravo su odnosi Crnogoraca i Albanaca, baš kao i odnosi Crnogoraca i Bošnjaka meta specijalnog rata, intenziviranog u posljednjih nekoliko sedmica, nakon podnošenja inicijative za rušenje Abazovićeve vlade. Bošnjačka stranka uspjela je da im se odupre i to je zalog opstanka građanske, multikulturne Crne Gore.

Ne treba, međutim, sumnjati da će važni ljudi u BS i dalje biti meta operativaca iz okruženja, koji će štapom i šargarepom pokušavati da tu stranku istrgnu iz prozapadnog bloka. S druge strane, treba znati da se rukovodstvu Bošnjačke stranke ne pomaže otvorenim i šaptačkim sumnjičenjima u njihovu odanost savezništvu sa ostalim suverenističkim partijama.

Dritan Abazović nije samo krtica koja rovi po temeljima međunacionalnog sklada, nego univerzalni destabilizator svega sistema vrijednosti, tradicionalnih i savremenih, onih koje su Crnu Goru održale i onih koje tek treba da usvojimo, kako bi postali dio EU. Od čovjeka bez ličnog dostojanstva, ne treba očekivati da vodi računa o tuđem. Od čovjeka koji krivozbori u svim prilikama i svim povodima, ne može se očekivati da propriča istinu na dan kad mu se odlučuje o premijerskoj koži. Ili, kako briljantno primijeti jedan vrcavi Podgoričanin, od čovjeka koji kaže da su u Srebrenici ubijani ljudi ne može se očekivati drugo do da u raspravi o njegovoj smjeni sebe definiše kao muslimana i Albanca.

Pa, ipak, od predsjednika vlade jedne države, makar to bio Dritan Abazović, ne možeš prestati da očekuješ barem najmanju mrvicu principa i logike... Uzalud, čovjek je beznadežan slučaj. I to se finalno vidjelo na temi borbe protiv kriminala i korupcije, na tom posljednjem utočištu dokazivanja svrhe sopstvenoga postojanja kao premijera. Umjesto da pozove SDT da provjeri jesu li prsti njegove famozne „ruke pravde“ imali kontakta sa škaljarskim klanom, na što upućuju audio zapisi koje je objavio Mportal, Abazović je zaprijetio istragom načina na koji su dospjeli u javnost?! Što, dakako, nije nezanimljivo, ali je dibidus nebitno spram prava javnosti da zna je li premijer „brat“ škaljaraca ili bič za sve mafijaše?

No, za dokazivanje Abazovićevog devijantnog poimanja koncepta vladavine prava ne treba čekati rasvjetljavanje razgovora viđenih članova kotorskog klana. Tu su djela da svjedoče. Zamislite „ruku pravde“ koja se oslanja na višestruko osuđivana lica, toliko da jedno namjesti za generalnog inspektora ANB, a drugo za zamjenika direktora Uprave za dijasporu!!!

Zamislite premijera koji, i nakon ozbiljnih informacija da je kriptovani telefon koji je posjedovao krimi porijekla, ne smatra da crnogorskoj javnosti duguje odgovor koji mu ga je drug (R.M. kažu izvori Antene M) nabavio!

Dritan Abazović nije rezultat samo odsustva političke pameti i etike onih koji su ga stvorili, nego i sopstvene razobručene ambicije i kompleksa veličine. Dok se u skupštinskoj raspravi stvarno srozavao sa svakom rečenicom koju je izgovorio, u njegovoj uobrazilji već je bila sazrela ideja o Dritanu kao junaku novog doba koji će u dvoboju sa Milom Đukanovićem odlučiti sudbinu Crne Gore. A kad pobijedi, valjda, sješće na motor, praćen „noćnim vukovima“, tim cvijetom „univerzalnih vrijednosti“ i „pomirenja“, i provozati se rijekom Bojanom kao unaprijeđena verzija mesije.

Možda je Abazoviću vrijednost njegovih akcija na političkoj berzi postala jasnija kad je na miru pogledao reprizu rasprave o smjeni vlade? Možda? Ako nije, teško da će mu neko od partijskih kolega ili njegovih ministara reći neprijatnu istinu. Čak i ako je vide.

A istina je da mu je Andrija Mandić toga dana držao lekciju iz politike, pokušavajući da spasi krhotine projekta, da sačuva političku upotrebljivost nedoraslog premijera i da maksimalno oteža poziciju Demokratama. Uzgred, sugerišući mu konkretne zadatke, lider DF pokazao je da na Abazovića, čak i dok je formalno premijer, gleda kao na maloga od palube. Ko drži visak u tom bloku, niko ne treba da ima dilemu.

U DF se, očito, nadaju ali ne mogu biti sigurni, da je obaranje Abazovićeve Vlade najdalje što su Demokrate spremne da odu, a da ima veze sa DPS. Da bi za Bečićevu stranku formula sreće bila: većina od 30. avgusta i crveni tepih u Vašingtonu i Briselu, u to ne treba sumnjati. Čak i nakon svih pomija koje su jedni drugima i trećima izručili na glavu u prethodnih godinu. Taj savez je, prosto, najbliži njihovoj političkoj intimi.

No, nezaobilazan dio grlatog populizma demokrata je EU. A Vašington i Brisel vjeruju u europejstvo DF kao u krokodila vegetarijanca, kao u Bata Carevića legalistu, kao u spremnost Milana Kneževića da slijedi politiku Zapada prema Rusiji... kao u iskreno suočavanje svih 27 poslanika ZBCG sa prošlošću i skrušeno priznanje da je Ratko Mladić zločinac, odgovoran za genocid u Srebrenici...

Ponajjače, stoga, aktuelni politički haos miriše na prijevremene izbore. Koje će, ako su demokrate glasanjem za pad vlade ispunile bonus važnih odluka za prostu 2022. organizovati pali premijer i posrnula vlada. A to teško da može biti u interesu partije Alekse Bečića. U međuvremenu, jasno su se očitovali i Brisel i, pogotovo, Vašington.

Nije lako biti političar, naročito kad nije moguće odigrati troznak. O tome bi, s iskustvom onoga kome se rizik isplatio, Bečiću mogao da pripovijeda Đukanović. Prije dvije i po decenije prepoznao je dobitnu kartu. Ponajviše zahvaljujući tome Crne Gore danas ima. Naravno, jednako dobro bi mu mogao objasniti i zbog čega je danas u ovakvom stanju, u kakvom je.

A u stanju je koje zahtijeva brz i spasonosan hirurški zahvat. Demokrate dosad nijesu pokazale kapacitet za poteze koji počivaju na vizionarstvu, a ne na istraživanjima javnog mnjenja. Zato su prijevremeni izbori jedini način da Crna Gora dobije šansu za opstanak. No, u ovako zaglavljenom sistemu ni put do izbora nije lako trasirati.

U međuvremenu, izdiše prilika i zatvara se lagano prozor kroz koji je Crna Gora mogla da uhvati voz koji stiže u Brisel 2025. Sa Demokratama kakve znamo, taj film nećemo gledati. A URA i DF? Oni će, kao i dosad, učiniti sve da Crna Gora ne postane članica EU prije Srbije i time pretvori u javu košmarni san zvaničnog Beograda.