Što to bješe data riječ?

Za Antenu M piše: Jadranka Selhanović

Nekada je, barem na crnogorskom prostoru, fenomen-data riječ- imao posebno značenje. I uistinu specifičan odjek. Uzvišen. Koji je obavezivao. A, bogami, i u mogome objašnjavao karakter onoga koji se „držao“ date riječi. Koliko je samo jačine, čojstva, časti, poštenja nosilo ono:  Dao sam riječ! Neću pogaziti datu riječ! Dadoh riječ i biće tako! Da ću poginut neću izdat datu riječ!

Danas, sve očiglednije, ovaj fenomen je izgubio svoj nekadašnji smisao. Svoje značenje. Iako još uvijek u upotrebi, nekako se  drugačije tumači. Lako izgovara. I sa oročenim važenjem. Najčešće na kraći rok. Od godine do sto dana.  Postao neobavezujući. Klizna kategorija. 

Evo smo svjedoci,  da  već neko vrijeme, ona tridesetoavgustovska većina, svako malo pa zaviče: Dali smo riječ. Nikad s ovima, nikad s onima. I još neku zakletvu spominju. Da, valjda,  datu riječ osnaže. 

A data im riječ, sve slabija. Nekako sve kraća i kraća. U vremenskom trajanju. I u još ponečemu. Pa, kad jedni,  zarad vlasti, zaborave na datu riječ, ovi drugi skoče i na sav glas zagrme: Izdadoste datu riječ! I sve potraje do sljedeće izdaje. Dok se ovima dugim ne ukaže prilika. Pa i oni isto učine. Uz sve viku ovih prvih.

I tako dan za danom. Evo pune dvije godine. Vrćenja u krug. I uz stalnu poviku: Dali smo riječ. A, data riječ, što to bješe?