Piše: Darko Šuković U sedmici za nama zbilo se mnogo toga jako upečatljivog, ali ništa, ni blizu, kao akcija podrške liječenju malene Selene Mandić. Za samo dva dana Crna Gora sakupila je potrebnih 200 hiljada eura. Namjerno kažem – Crna Gora, jer je bukvalno cijela država bila solidarna.
Da život zna da bude surov i nepravedan – to dobro znamo. I uvijek se najteže podnosi kad sudbina bijes iskali na đetetu. Bolest je opaka, ali je ljudski nadati se da ljudi i medicina mogu da se izbore sa njom.
A, nama, ovaj bi događaj mogao da posluži kao povod za još jedno preispitivanje. Jer, ne bih rekao da je pametno staviti tačku nakon, razumljivo i opravdano, euforičnih naslova – Bravo Crna Goro! Ujedinila se Crna Gora i sl.
Vjerujem da bi za cijelo društvo bilo ljekovito kad bi se svako ponaosob zapitao – kakvi smo mi to ljudi ako nas samo bolest trogodišnjeg đeteta može da ujedini i izvuče dobrotu iz nas?
Zacijelo bi nam svaki dan i cijeli žiivot bili ljepši, kad bi svoje pizme, omraze, uskogrudosti i agresiju barem zeru primirili i dali prostora onoj strani srca i mozga, na kojoj planduju vrline. Čudo jedno kako ljudima ne dosadi, kako se ne umore od držanja tog predatorskog izraza na licu? Za malo ljubaznog osmjeha i pristojnosti, ako ništa, trebalo bi komad manje energije.
A razlika bi bila – drastična.
Kao metafora za drastičnu razliku na globalnom planu superiorno se nameće Donald Tramp. U prvoj radnoj sedmici pokazao se kao iritantna, drska i nevaspitana, potkapacitetna, ali natprosječno opasna osoba, koju bi bilo teško podnositi da je seoski starješina u Mrtvom Dubokom, a ne predsjednik SAD.
Da nije Trampa, nokaut našeg Zlatičanina bio bi najgora vijest s onu stranu Atlantika. Ovako, Dejan i Crna Gora ostali su bez šampionskog pojasa, a Amerika bi mogla ostati bez sebe same. Jer, njen je predsjednik bacio pod noge sve vrijednosti na kojima je ta velika država postala lider slobodnog svijeta.
Konačno, nešto lijepo, mada i tu treba staviti rezervu, s obzirom na to iz kojega se ugla gleda na seriju Božićni ustanak i sinoć emitovanu prvu epizodu. Neukusno bi bilo reći – meni se dopala i tačka, kao što bi bilo necivilizovano brecati se na kritike.
No, onima koji su seriji presudili prije nego što je krenula najavna špica, bolesnicima koji svaki iskorak crnogorske produkcije doživljavaju kao izdaju nekoga van Crne Gore, kompleksašima što ne mogu da podnesu vlastitu marginalnost, pa zbog reditelja, scenariste, umjetničkog direktora ili producenta...mrze cijeli projekat, malim miševima, koji ne vide dalje od navijanja za zelene protiv bijelih... mogu samo da izrazim saučešće i kažem – žalim slučaj, serija je ispala sjajno!
I, bolje bi vam bilo da se opustite i uživate u preostalih osam epizoda, bez straha da će vas zaskočiti jeftinom propagandom, jer tamo nema ničega do pošteno ispričane priče o jednom nesrećnom događaju i još nesrećnijem vremenu za Crnu Goru.
A, dokaz kolosalnih dimenzija te nacionalne i državne tragedije, upravo je dandanašnje postojanje maloprije pomenutih.
Tihomir
Ahahaha... kakav lik Mitar efendija. Da nijesi na kakvim drogama bio, bolan bio? Ili si fan Seja Sadikovića? Pored Seja i Muhovića, dragi moji Bošnjaci, ne treba vam drugih neprijatelja. Debelo su zapeli da vas zakrve s Crnogorcima, a gurnu u krilo četnika. Nek vam je Bog u pomoć, ako nijeste prozreli ove podle planove.
Mitar
Gospodine Sukovicu sa vasim gostom u emisiji Ziva istina u nedelju gospodinom Osmanom Sahmanovicem prosli ste kao Zlaticanin sa Garcijom. Patosirani ste. Skratili ste emisiji jer ste bili u nokautu, Napokon ste doveli nekoga sto ne misli kao vi Darko. Znam da ovo necete objaviti . Ipak vas pozdravljam.
Peko Popović
Ah, pa sve je ođe rečeno. Za seriju ćemo još da vidimo, ali ako je već ubacujete s Trampom onda su stvari mnogo jasnije: tamo đe je Tramp dobio nalazi se 35% američke ekonomije, tamo đe je izgubio 65%. A razlika je svega dva miliona glasova, iliti 51:49! Što je poenta ovoga: oće li u seriji biti klasne analize? Čisto sumnjamo!