Za Antenu M piše: Jadranka Selhanović
Ovih dana pade kiša. I malo zahladi. Dobro je. Valjda će i opasnost od požara proći. Jer ih ovog ljeta bi baš mnogo. Raznih.
Što slučajnih što namjernih. I taman pomisliš prošlo je, kad sa tv ekrana čuješ povik: Gasiiii! I uvijek viče isti. I uvijek isto. Gasi pa gasi. Pogledaš, oslušneš, niđe vatre. Niđe požara. I što možeš da zaključiš? Ništa drugo do: Ovome nešto jako gori. Kako ono kažu, pod nogama. Pa stalno vatru vidi. Sve su prilike i sebe u njoj.
A vatra, ova njegova, nije ona: Eto, gore gore gore. Ne brine njega ta paljevina. Barem nas u to ubijedi ljetos. Ono kad spriječiše dolazak kanadera iz Hrvatske. Kad ga vratiše s pola puta. Druge vatre more njega. One što gore kao baklje istine. One, što se nikada ne gase. I ni sa čim. No, traju od davnih doba. Do današnjih dana.
E, taj bi plamen on da gasi. Ta mu vatra smeta. Pa prijeti i strah sije. A, sve od ličnoga straha. Prevelikog. Pa spas sebi u povici traži: Zabranjuj Pobjedu, gasi Antenu M, isključuj Gradsku, tuli Analitiku, CdM, Aktuelno, M portal...
Gasiiiiii, vika velja ali uzaludna.
Jer, baklje istine niko ne ugasi.
PG
Bravo Jadranka, bakljo podgoricka. Zivjela nam!
milica
Sjajan tekst!
dobronamjerni
Bravo Jadranka! U pravu si, kao i uvijek. Da postojite samo ti i još nekoliko vas koji uporno i uspješno palite te baklje istine, bilo bi im dovoljno da ih ne mogu ugasiti. Nadam se da ih ima i mnogo više, pa još i nas koji vas podržavamo, te im namjera da ugase Crnu Goru osuđena na propast.