Čega se vi igrate

Za Antenu M piše: Boris Đurović 

Ako ste već odlučili da s*ebete Crnu Goru, makar to uradite dostojanstveno, a ne tako varvarski, ogavno, kako ste naučili, i kako su vas učili – oni koji su to stoljećima pokušavali prije vas. A koliko su uspjeli – viđeli smo. Vaša glad za srpskom i/ili ruskom kobasicom vas ćera da zaboravite ko ste (ako ste ikad iko i bili), te vas ta zavist zasljepljuje do najgore moralne mjerne jedinice koja se zove izdaja, koje su vam puna djela i usta. Nevjerovatno da je u ljudskoj prirodi toliko nesreće koja će čovjeka naćerati da se ogoli onako kako ste vi sebe ogolili, zajedno sa Crkvom Srbije, koja pod svoje skute na povocu drži razne mantijaše sa diskutabilnim biografijama.

Psi rata, Crna Gora nije poligon za vaše kosovske jade, Crna Gora nije fikcija kreirana u vašim pokvarenim glavama, Crna Gora je svoja, a svi u njoj su njeni – prije svega ljudi, koji nemaju krizu identiteta, koji znaju ko su i đe je njihovo parče zemlje, makar ono bilo jalovo. Drskost nekakve stare jadovećine u kukavičluku i podaništvu, obećavam, neće biti zaboravljena i zataškano.

Kakva li su obećanja zbog kojih se prodaje država? Često, odnosno uvijek, bez izuzetka – lažna. No, vaša glad, rekoh – očiju nema. Mlijeko iz Vučićeve, odnosno Putinove dojke – kanulo vam je u oko, pa vam se njihova umovanja ukazuju kao novi sistem vrijednosti kojim Crnu Goru vučete u žvale iz kojih ste ispljunuti. Čega se vi igrate, gospodo (gospodo = ironija), da li istinski vjerujete (onako kao u boga, ha-ha-ha) da će se vaše zlo manifestovati? Da ćete pronaći žilu iz koje će izniknuti? Te je žile Crna Gora pokidala davno, i opet će, i opet, i opet kad nas jednom ne bude, i opet nakon toga – i uvijek će izaći kao Pobjednica.

Ovđe žive ljudi koji partije, fotelje i dubine ne percipiraju kao ljeb, ili kao vodu, ali zato državu doživljavaju onako kako vi ne umijete doživljavati ni one rođene, a kamoli malu, a veliku Crnu Goru. Ima nas takvih koje nijedan sistem nije zadužio, nas koji nijesmo obojeni nacioanlizmom, nas koji ne gledamo čegović si (a nikogović se sam pokaže) dakle, nas koji smo tu zbog nečijeg śutra, a ne zbog nikogovićkog – dogodine. Ako su mnogi dali, mi nećemo.

Da je Vječna.