Piše: Gordana Knežević Premda je Pristupni protokol Crne Gore ratifikovalo 23 od 28 članica Alijanse, proces je odgođen u američkom Senatu. Protivnici proširenja NATO-a vide to kao posljednju priliku da blokiraju dugo očekivano članstvo ove balkanske zemlje.
Glavni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg posjetio je region ove sedmice. Obraćajući se novinarima u Sarajevu, Stoltenberg je izjavio da je NATO dobio izvještaje o povećanom ruskom uticaju na Balkan, kao i o ruskoj intervenciji u političke procese u Crnoj Gori.
"Pratimo to veoma pažljivo. Radimo s partnerima, uključujući Crnu Goru, kako bi im pomogli da ojačaju svoje obavještajne kapacitete i odbrambene institucije", rekao je Stoltenberg.
Dan ranije, dva crnogorska opoziciona političara požurila su u Moskvu kod zamjenika ruskog ministra vanjskih poslova Alekseja Meškova.
Meškov je navodno Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću, liderima Demokratskog fronta, kazao da “uvlačenje Crne Gore u NATO može izazvati raskol u društvu ove zemlje", prenosi TASS.
Stoltenberg je izjavio da ne brine da bi NATO-skepsa američkog predsjednika Donalda Trampa uticala na odgađanje ratifikacije crnogorskog Protokola u Senatu.
"Uvjeren sam da će Pristupni protokol biti ratifikovan u SAD. Već je prošao Odbor za spoljne poslove i ima snažnu dvostranačku podršku", rekao je nakon sastanka s premijerom Crne Gore Duškom Markovićem.
"Beskorisna i zavisna zemlja"
Protiveći se crnogorskom članstvu, viši saradnik na Institutu Cato, Doug Bandow tvrdi da je Balkan irelevantan za bezbjednost SAD i tek posredno važan za zaštitu Evrope.
Da je još među nama, njemački državnik Oto fon Bizmark, tvitao bi Bandow-u o važnosti Balkana za evropski mir.
"Ako dođe do još jednog rata u Evropi”, kako je navodno kazao u Berlinu 1878. godine, “krenuće od neke prokleto blesave stvari na Balkanu".
Bandow tvrdi da će Amerikanci, ukoliko Crna Gora postane članica NATO-a, “u suštini dobiti još još jednu beskorisnu, zavisnu, korumpiranu, zemlju jedne dugo-vladajuće, gangsterske partije. Pravi model za buduću ekspanziju Alijanse.”
Bivšeg crnogorskog premijera Mila Đukanovića su članovi opozicije redovno optuživali za korupciju, ali te optužbe nikada nisu potkrijepljene.
Đukanović je bio dominantna figura na crnogorskoj političkoj sceni četvrt vijeka, sve do odlaska s mjesta premijera nakon izbora u oktobru 2016.
Njegova Demokratska patija socijalista za dlaku je pobijedila na izborima, ali je parlamentarnu većinu formirala zahvaljujući manjinskim strankama koje predstavljaju različite etničke grupe u Crnoj Gori.
Događaji oko crnogorskih izbora bili su, međutim, dramatični čak i za uslove poslovično nestabilnog Balkana.
U noći prije izbora, samo nekoliko sati prije nego što će birališta biti otvorena, crnogorska policija je uz pomoć bezbjednosnih službi Srbije privela 20 osoba osumnjičenih za planiranje nasilnog svrgavanja vlasti.
Prema obavještajnim izvorima, plan je bio ubistvo premijera Đukanovića.
Iako je on napustio mjesto predsjednika vlade, Đukanović je ostao lider DPS-a. U intervjuu za hrvatski “Jutarnji list”, Đukanović je kazao da je pokušaj državnog udara bio "posljednji pokušaj preusmjeravanja Crne Gore s kursa koji je zacrtala u posljednjih 20 godina, a to je pridruživanje Evropskoj Uniji i NATOu.
Kada je riječ o navodnom atentatu, Đukanović je sugerisao da je prava meta bilo nešto veće od njega.
"Cilj nije bio Milo Đukanović kao takav, nego legitimni premijer koji vodi svoju zemlju u EU i NATO", rekao je.
"Oni su time takođe htjeli poslati poruku drugima na Balkanu. Budući da je većina zemalja u regionu u različitim fazama evroatlantskih integracija, poruka je da im neće biti dozvoljeno da odlučuju na temelju svojih nacionalnih interesa."
Dodao je da su zavjerenici takođe željeli poslati poruku u NATO i EU kako neće biti proširenja bez ruskog odobrenja.
Đukanović je rekao da se ”može samo nagađati" o navodima da je Rusija bila uključena u osujećeni napad ali da su zvaničnici iz Moskve upozoravali Crnu Goru da se drži podalje od NATO-a, navodeći da će to destabilizovati zemlju.
"Kako su naši pregovori o članstvu napredovali, ton tih upozorenja je postajao oštriji” rekao je. "To je propraćeno evidentnom ruskom podrškom crnogorskoj opoziciji uoči parlamentarnih izbora. Govorimo o anti-NATO, anti-evropskim, i u suštini anti-crnogorskim strankama, koje vode ljudi koji su bili najistaknutiji protivnici proglašenja nezavisne Crne Gore. Oni su nastavili primati značajnu podršku iz Moskve, kako bi promijenili odluku zemlje o članstvu u NATO-u i EU."
Lakmus test?
Iako je zvanična Moskva negirala bilo kakvu umiješanost u neuspjeli pokušaj državnog udara, Đukanović saopštenje Kremlja ne vidi uvjerljvim.
Michael Haltzel, viši saradnik na John Hopkins Centru za transatlantske odnose, ukazao je da je glas američkog Senata o Crnoj Gori lakmus test za spoljnu politiku Sjedinjenih Država.
“Senat treba da ratifikuje članstvo Crne Gore u najkraćem mogućem roku, a predsjednik Tramp da to i formalizuje”, napisao je Haltzel. "Ako bi učinio drugačije, pokazao bi svijetu da Kremlj utične na američku spoljnu politiku.
Priznajući da je Podgorica na pragu ulaska u NATO u vrijeme nelagodnih međunarodnih odnosa i rasta napetosti na Balkanu, Đukanović je naveo da je zemlja sada "na pravom mjestu u pogrešno vrijeme".
Ukoliko Crna Gora na koncu uđe u NATO, postaće treća bivša jugoslovenska zemlja u Alijansi, nakon Hrvatske i Slovenije.
Izvor: Slobodna Evropa
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR