Piše: Nikola Radunović (preuzeto sa Facebook profila)
Pogledaj onoga do tebe. Odakle je došao? Iz istog grada odakle si ti? Nije. Tri sata mu je trebalo, nije žena mogla sa njim jer imaju par dana staru bebu. Ti si ostavio đeda kojem olakšavaš potonje dane, jer te on naćera da budeš tamo.
Pitaj ga što misli o tvom omiljenom političaru? Ništa prećerano pozitivno. A ti o njegovom? Isto ništa specijalno. Ti pamtiš zime na crnogorskim trgovima devedesetih. On ih je pośetio kad je "dobro otoplilo" i divi se tome čemu si ti svjedočio. Tebi nikad dovoljno izmjena i promjena. Njemu nije jasno što bi po tvome bilo dovoljno. Ti uz himnu dva prsta. On stisnute pesnice.
Ti uz Himnu suze, on uz Himnu suze.
Tebi ćerka zna sa 5 godina stihove Himne. Njemu sin od pet godina zna stihove Himne.
Ti u ruci Državnu zastavu. On u ruci Državnu zastavu.
Ti tu zbog Crne Gore. On tu zbog Crne Gore.
Ti joj život ako treba. On joj život, ako treba.
Tebe motiviše ljubav prema Crnoj Gori. Njega motiviše ljubav prema Crnoj Gori.
Ti pored njega. On pored tebe.
Je li išta drugo bitno?
Marina
Nikola !!! Prevazisao si sam sebe !!! Divno !!!
veritas
Bravo. I ja da dodam: Krenuli i moji unuci - brucoši, studenti na protest, rekoh: nemojte vi, idem ja, jer ako vas zaspu suzavcem i gumenim mecima nećete moći dokazati čime ste izranjavani jer će vam reći da metaka nije bilo. A možda i tenkove krenu na vas...