Nož, žica, Srebrenica kao državni projekt Srbije

Piše: Dragan Bursać

Pročitali ste to sigurno kako su juče navijači Partizana protiv Novog Pazara skandirali: Nož, žica, Srebrenica, pa su im se pridružili i obični ljudi na tribinama. Onako baš familjarno!

I više vas ovo zlo ne može niti iznenaditi, niti začuditi. Samo rezignirano promatrate dokle će to ići. I u pravu ste.

Ali hajmo redom!

Prije nešto više od dvije godine napisao sam sljedeće rečenice:

“Crvena Zvezda i Partizan (p)ostali su sigurna kuća i utočište za ratne, silne ratne zločince i kriminalce i nije to ništa novo… Tako se valjda postiže ekvilibrijum, jednakost u nakaradnosti.“

Povod mi je bio bizarni skup, svečanost kako hoćete na kojoj je Dragan Džajić, nekad prvi čovjek Crvene Zvezde poklonio dres ratnom zločincu Draganu Vasiljkoviću ala Kapetanu Draganu.

A zašto vam ovo pišem?

Naravno ne da bi se čudili jer je svako čuđenje, kao što rekoh, ishlapilo u zadnje tri decenije; pobijedila ga je pusta činjenica da su i “Crvena Zvezda“ i “Partizan“ zapravo mafijaško-državna društva čiji huligani odrađuju najprljavije poslove i za kriminalce i za državu, ako tu uopšte ima bilo kakve razlike. To svi znaju i to je modus operandi. Kako sam tada napisao crna Zvezda i još crnji Partizan.

Elem, nakon tog teksta, a prije bezmalo tri godine, moralni kvazičistunci su mi zamjerili što sam doveo u ravan navijače Zvezde “Delije“ sa navijačima Partizana “Grobarima“, kazavši da je Partizan mnogo kulturniji klub i da sa navijačima ne radi stvari koje radi Zvezda. I ko sam ja da uopšte opisujem bilo kakvu situaciju kad se ne razumijem u te “sine razlike“ između ova dva kluba, govorili su?!

Dobro.

Kad ono, međutim.

Nož, Žica, Srebrenica, zabava za čitavu porodicu

Jutros ste to mogli pročitati, kako su navijači Partizana, čuveni “Grobari“, skandirali na utakmici protiv Novog Pazara “Nož žica, Srebrenica“.

Nestade finesa u trenu! Ista bagra na obje strane.

I kao da to nije bilo dovoljno, istu zločinačku mantru su uzvikivali i tzv. civili, ljudi koji nisu dio navijačkih formacija. Jednom riječju, Nož, žica, Srebrenica je dio svakodnevnog životnog, ne huliganskog folklora, to je poklič koji djeca čuju od roditelja prije nedjeljnog ručka, to je nakaradna zabava za cijelu obitelj. A kad se grlo umori od “Noža, žice i Srebrenice“, onda se malo skandira zločincu Ratku Mladiću, pa se prijeti “bulama“ i tako u krug.

Šta vam hoću reći, boli mene donji dio leđa za državne projekte Republike Srbije koji se odazivaju na imena Crvene Zvezde i Partizana. Prava imena ovih klubova danas bi trebala biti “Četnik“ i “Siva Kokarda“ i tome se, što je najluđe, nadaju navijači oba tima. Kažem, njihova stvar, ali ovo zazivanje koljačkog poziva nešto je što je iznad ove dvije institucije. To je zapravo državni poklič, kojim država Srbija kroz grla huligana kazuje i šta misli o Srebrenici i šta misli o ubijanju Bošnjaka, i o genocidu na koncu.

A misli, da se genocid desio, jer da nije, ne bi ga slavili i ponovno zazivali. I država Srbija jasno kazuje da su u takvoj državni poželjni Srbi, a oni koji nisu Srbi poput ljudi sa Sandžaka, iz Novog Pazara, koji su Bošnjaci, e pa njima sljeduje, zasad verbalna i Žica i Nož i potencijalna Srebrenica, koja može biti i Sjenica.

E zato je toliko problematičan taj vječni zločinački dan mrmota u Srbiji, kojim se svako drugi i drugačiji diskriminiše kao ljudsko biće, a njegovo postojanje se svodi na nulu, na ništenje.

I na koncu, a to je najvažnije nije ovo nikakvo iznenađenje niti incident, ovo je socijalni patern, društveni obrazac ponašanja. Ukucajte sami u pretraživač ključne riječi “nož, žica i Srebrenica“, pa ukucajte klubove “Zvezda“ i “Partizan“ i sve će vam sve biti jasno.

A kome ni to baš nije jasno, pogledajte pod “duksevi“, pa onda nađite dukseve na kojima piše “nož, žica“. Da da, bilo je i to u slobodnoj prodaji u Beogradu.

Zvezda i Partizan su odavno kokarda i četnik

I kad se tako poslože stvari, kada vidite da bivši predsjednici klubova javno hvale ratne zločince, da su zločinci poput Arkana bili na čelu klubova, kada vidite da bivše legende poput Duleta Savića svršavaju na ruske “Z“ naciste, kada pogledate sve te Vučićeve i oporbene ultranaci falange, koje se zovu navijačima, a koji bi sutra samo da mogu klali – imate anamnezu bolesti, iimate jedno konkretno spakovano ime bolesnika:

Srbija danas.

Sa druge, one svijetle strane, često se podsjetim velikog Mate Parlova koji je u jednom intervjuu rekao: kako je mogu biti nacionalista – ja sam prvak svijeta?!

Zapravo rekao je doslovno ovo:

“Kako ja mogu biti nacionalist ako sam svjetski prvak? Mnogi to ne razumiju. Nisu bili ni prvaci države, a često niti sami sebe nisu uspjeli pobijediti. Svijet se divio mojim rezultatima, i svi su me svugdje prihvatali kao svoga, bijeli i crni, svejedno. Upoznao sam svijet, i ne mogu biti ništa doli kozmopolit”

Na žalost nema tog duha u Beogradu i bolesniku zvanom Srbija Danas, nema tih sportskih veličina, nema tih ljudskih veličina i samim tim, nema tih navijača i nema te države koja će tako razmišljati.

Pa je onda posve logično, kad imate umjesto Zvezde i Partizana, Kokardu i Četnika, kad vam se država temelji na putinofiliji i ultranacionalizmu, kad su vam heroji ratni zločinci Karadžić i Mladić, kad zazivate novi genocid ima li išta logičnije nego da vam navijači skandiraju “Nož, žica Srebrenica“.