Ovo je neko novo međunarodno pravo… gdje pravila smišlja agresor

Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko 

Generalna Skupština UN na posebnom zasjedanju prihvatila je rezoluciju koju je pripremio Kijev i još 50 zemalja članica UN, a u kojoj se traži od Ruske Federacije da nadoknadi štetu zbog široke agresije protiv Ukrajine. Za ovu Rezoluciju glasale su 94 države i još 73 bile suzdržane. Protiv ove odluke glasala je sama Moskva, uz svoje satelite Bjelorusiju, Kubu, Sjevernu Koreju, Eritreju, Etiopiju, Mali, Nikaragvu i Siriju. Uz Rusiju su takođe stali Kina, Iran, Zimbabve.

Ova Rezolucija predlaže formiranje međunarodnog registra šteta prema ukrajinskoj državi, njenim građanima i kompanijaam, koje je počinila Ruska Federacija. Međunarodna zajednica pokazala je Moskvi da u većini traži neophodnost odgovornosti Moskve za nanijetu ogromnu štetu ukrajinskim fizičkim i pravnim licama, a takođe ubistva hiljada nevinih civila.

Praktično, svaki građanin Rusije mora izdvojiti dvije hiljade dolara za plaćanje reparacija Ukrajini. I ovo je tek početak procesa kompenzacije. Moskva je odmah objavila da ne priznaje preporuke međunarodne zajednice. Ali ipak, ovaj dokument GS UN stvara pravnu podlogu za konfiskaciju ruskih finansijskih aktiva po čitavom svijetu. Ogromne svote ruskog novca zamrznute su sada u Evropi i Sjevernoj Americi. To su stotine milijardi dolara. Kremlj mora shvatiti da će svako rušenje ukrajinske infrastrukture platiti novcem i imovinom smrznutim u svjetskim bankama. Međunarodna zajednica počela je razrađivati pravne procedure kako bi u okvirima postojećih pravnih regulativa ruski novac bio predat Ukrajini na legalan način za obnavljanje porušenih objekata.

Moskva ovo smatra neprijateljskim činom u odnosu na Rusku Federaciju. Kremlj je vjerovatno zamišljao da nakon bezočnog bombardovanja ukrajinski narod treba sam da plati za rekonstrukciju. Putin, Medvedev i Lavrov učili su međunarodno pravo na prestižnim univerzitetima pa valjda poznaju takvu odredbu. A zemlja agresor će podučavati cijeli svijet kako djelovati u savremenim međunarodnim uslovima?

Možda je i Peking spreman da plati kompenzaciju Ukrajini, budući da su već glasali protiv rezolucije? Kina je inače, prema Budimpeštanskom memorandumu od 1994. zemlja garant teritorijalne cjelovitosti Ukrajine, te takvo njihovo glasanje ruši sistem povjerenja u međunarodno pravo kao mehanizam koji  može kazniti državu agresora.

Jedan savjetnik bivšeg hrvatskog predsjednika izjavio je kako Hrvatska ne treba da učestvuje u sankcijama protiv Rusije i treba prestati slati oružje Ukrajini. Pri tome on naglašava da nije pristalica Putina i nije ruski plaćenik.

Ovo naglašavanje samo budi sumnju da jeste, rekao bi Frojd. Ovaj savjetnik, naime, smatra  su Rusiju prevarili još u 1990. kad je zapad obećao tada sovjetskom predsjedniku Gorbačovu ne širiti NATO na istok, ako Moskva pristane na ujedinjenje Njemačke. Podsjetiću da se to pomenulo jednom i ticalo se baš Sovjetskog Saveza koji se upokojio prije trideset godina. Ovu nebulozu svako malo ističe Putin, a bivši predsjednički savjetnik je samo ponavlja ističući da nije pristalica Putina.

Interesantno da svojima iskazima bivši savjetnik praktički negira pravo Hrvatske da postane članica NATO, kao i Crne Gore, Albanije  i Sjeverne Makedonije. Možemo zamisliti kakva bih bila sigurnosna situacija na zapadnom Balkanu, kada ove zemlje ne bi bile učlanjene u NATO. Ovaj savjetnik iznio je i još jednu kremaljsku tezu  - da nije bilo revolucije u Kijevu uz podršku zapada, Janukovič ne bi pobjegao iz zemlje i ne bi ni došlo do do ruske okupacije Krima. Oslonio se pritom na kinesku televiziju, u nedostatku ijednog validnog izvora, a Kina čak ne priznaje da se u Ukrajini događa rat.

Šlag na tortu bio je njegov zahtjev da se ne šalje Ukrajini oružje. Da su početkom devedesetih evropske zemlje razmišljale tako, da li bi sada postojala nezavisna hrvatska država?