Čelnici Putinovog FSO: Jednog zovu predsjednikov kuvar, drugi sluša savjete vidovnjaka

Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko

Situacija unutar Moskve postaje sve nesigurnija. Jedna grupa je već spremna za borbu za najveću dužnost u Ruskoj Federaciji kad „iznenada“ bude morao da ode Vladimir Putin. Lider grupe je Kadirov, kao i vlasnik privatne vojne kompanije „Vagner“ Prigožin.

Oni pripremaju svoje vojske (10 hiljada naoružanih Čečena i 40 hiljada pripadnika PVK, koji ratuju u Ukrajini) za mogući obračun u Kremlju.

Naravno postoji i umjerena struja, koja je realno ocjenjivala situaciju u kojoj je sada Rusija, poslije početka rata protiv Ukrajine i ujedinjenja Evrope u suprotstavljanju ruskoj agresiji.

Kadirov sebe definiše kao proputinovskog lika, a Prigožin lično poznaje Putina od 1991. od vremena banditskog Peterburga kad se zarađivao ogromni novac na različitim finansijskim i ekonomskim špekulacijama. Prigožin je ušao u ugostiteljski posao odmah nakon što je odležao u zatvoru devet godina za razbojništvo, a u to doba Putin je bio savjetnik gradonačelnika, kasnije šef gradske uprave za vanjskotrgovinsku saradnju.

Kad je Putin postao predsjednik zemlje, onda su zvanični ručkovi sa američkim i francuskim predsjednicima u Peterburgu bili organizovani baš u restoranima Prigožina, kao i rođendani novog predsjednika RF. Zato je Prigožin dobio nadimak „kuvar predsjednika“. Ali vremena se mijenjaju. Izgleda da kuvar predsjednika sada ima ambicije, ako ne da dobije predsjedničko mjesto, onda da dovede na vlast svoju kreaturu. Zato Kremlj uvijek drži u rukavu svog asa. A to je najodanija Putinu Federalna služba obezbjeđenja.

Kada su nedavno zapazili vojnu opremu i naoružane ljude na ulici glavnog grada Rusije, neki Moskovljani su sa nadom mislili da se odvija vojni udar. Ubrzo je iz Federalne službe osiguranja, poznatije kao FSO, koja se smatra najtajnijom specijalnom organizacijom u Rusiji (jer je možda više zatvorena nego Federalna služba bezbjednosti (FSB)) bilo zvanično saopšteno kako se sprovode planirane taktičke vježbe kako bi se neutralizovale prijetnje od terorizma i zaštitili objekti vlasti.

Ove taktičke vježbe su samo mali dio posebnih mjera u slučaju prebacivanja FSO u režim rata. FSO priprema svoj kadar za „masivni ideološki napad“, u kojem neprijatelj koristi medije, društvene mreže, vjerske organizacije, hipnozu, psi-generatore.

Među mjerama djelovanja, rukovodstvo FSO planira kontra-sugestiju, održavanje nedjeljnih političkih satova, kolektivno putovanje u crkvu i identifikaciju oficira FSO sa nestabilnom psihom i neadekvatnom reakcijom.

Direktor FSO je od 2016. general Dmitrij Kočnjev. Zamjenik direktora FSO Aleksandar Komov. General Komov ne samo da je vrlo oprezan, već pažljivo sluša i savjete astrologa i vidovnjaka. Nacrt „Plana moralne i psihološke podrške za transformaciju Operativne direkcije FSO iz mirnodobnog do ratnog vremena“ govori da je u prelaznom periodu ka ratnom vremenu predloženo  da se organizuje „primjenjivanje mjera za moralnu i psihološku podršku operativnim i zvaničnim aktivnostima“ oficira FSO i „priprema se izvještaj o moralnom i psihičkom stanju kadra“.

U dijelu „Pojačana borbena spremnost“ preporučuje se da se vode individualni razgovori sa pojedinim pripadnicima službi, kako bi se osoblju predočila unutrašnja, međunarodna i vojno-politička situacija. Sa početkom „Pune borbene spremnosti neophodno je „objasniti osoblju zahtjeve ruskog zakonodavstva o odgovornosti za vojne zločine, o sprečavanju konfuzije i panike među vojnim osobljem i njihovim porodicama“. U slučaju državnog udara neki branitelji Kremlja mogli bi da iskuse: depresiju, izolaciju, nesigurnost u pogledu ispravnosti postupaka vlasti, osjećaj straha i uznemirenosti za njihove živote. Među mjerama reagovanja predloženo je korišćenje „kontrasugestije“, „kontraubjeđivanja”… vođenje povjerljivih razgovora sa mladim zaposlenima koji su skloni psihičkoj nestabilnosti. Psihički ugrožene treba poslati u bolnicu.

Autori plana naglašavaju da je “neprijatelj lukav i podmukao i da će, prije svega, nastojati da smanji psihološku stabilnost kadra, njihovu moralnu dezorjentaciju i dovede ih u stanje nespremnosti da se odupru“. Među glavnim prijetnjama nazivaju televiziju, radio, štampane medije, društvene mreže na internetu, knjige, brošure, letke i postere. Pored toga, strani obavještajni agenti mogu da koriste društvene pokrete, nevladine i vjerske (pseudoreligiozne) organizacije i dopru do rođaka oficira FSO. Poseban akcenat stavljen je na određene osobe „pripremljene za psihološku infekciju osoblja i posjedovanje hipnotičkih sposobnosti“.

Aleksandar Komov, kao zamjenik direktora FSO, direktno je odgovoran za sprovođenje tajnog plana. On je jedan od najtajnijih službenika u FSO, i ima vrlo malo javno dostupnih informacija o njemu. Kolege ga zovu Stargazer, jer je redovan učesnik različitih vrsta naučnih seminara i diskusija o istraživanju svemira. General Stargazer predvodi grupu honorarnih savjetnika, koja uključuje astrologe, crne mađioničare i vidovnjake. U komunikaciji sa svojim podređenima, general Komov konstantno govori o mahinacijama zapadnih obavještajnih služba i apeluje da se “ne gubi opreznost”. U međuvremenu, njegov sin Nikita ide na odmor u Evropu skoro svakog ljeta i već je posjetio Monako, Njemačku, Italiju i Francusku.

Tako sa jedne strane Putin ima pri ruci FSO koja bi mogla, ako treba, vrlo lako pobijediti Kadirova sa Prigožinom, a sa druge strane nema garancije da čak i u ovoj famoznoj službi nešto zapne.