3 °

max 9 ° / min 1 °

Četvrtak

16.01.

9° / 1°

Petak

17.01.

13° / 3°

Subota

18.01.

14° / 5°

Nedjelja

19.01.

14° / 7°

Ponedjeljak

20.01.

14° / 8°

Utorak

21.01.

13° / 9°

Srijeda

22.01.

10° / 7°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Tradicija - teret ili izazov

Stav

Comments 3

Tradicija - teret ili izazov

  • Viber

Za Antenu M piše: Jakov Daković

Prije neki dan - ne, nije me probudilo šaptanje, nego sam malo sređivao svoju biblioteku. Nabasao sam tako na stare brojeve "Stvaranja", pokrivene debelim slojem prašine. Nasumično sam otvorio jedan primjerak i privukao mi je pažnju naslov "Vuk Mićunović kao psihoterapeut". Naime, u pitanju je bio tekst dr-a Jovana Strikovića, neuropsihijatra čija je knjiga "Samoubistvo i apsurd" svojevremeno bila bestseler u Jugoslaviji. Striković, kao i mnogi, početkom devedesetih nije odolio zovu politike i ušao je u Miloševićev SPS , a može biti i JUL, na isto mu dođe i što mu baš i ne služi na čast.

Ali to je za ovu priliku irelevantno.
Nego da vidimo mi o čemu se tu radi. Kao što vam je vjerovatno poznato, "Gorski vijenac" počinje monologom vladike Danila u gluvo doba noći, kad "svak spava a on jedini zbori sa sobom" - jedna od rijetkih didaskalija koju je Njegoš ostavio. Vladika Danilo razmišlja o sjutrašnjem vijeću i rastežu ga protivrječna osjećanja. Striković u vezi s tim primjećuje nepobitan fakt da su svi misaoni ljudi neodlučni. Poređenje sa Hamletom se samo nameće. Vuk Mićunović je, suprotno tome, glas običnog Crnogorca, neopterećenog umovanjem, čovjeka od akcije. On kori vladiku ne zbog njegove misaonosti kao takve već zbog toga što se ona javlja u pogrešnom trenutku, kada treba djelovati. Samuraj koji bi u odsudnom času počeo da kalkuliše i razmišlja umjesto da djeluje "iz stomaka" bio bi posječen.

Možda će sad čitalac pomisliti, na osnovu uvoda, da je ovo nekakav motivacijski tekst. Ništa nije dalje od istine. Ono što želim je da podstaknem na novo čitanje klasika. Pretpostavljam da ste već mnogo puta čuli da je epska svijest naš najveći problem. Ja ću reći ovako : ne epska svijest sama po sebi već njeno pogrešno razumijevanje. Umjetnička djela (kao i tradicija i istorija) čekaju da budu interpretirana. Branislav Mićunović to je svojevremeno izvrsno učinio sa svojom postavkom "Gorskog Vijenca" u CNP-u koju većina tada nije razumjela. "Sloboda interpretacije leži u tome da se stvori nešto što još ne postoji - onaj tekst u ovom vremenu." (Alessandro Baricco) Glumci, govornici i stručnjaci za neverbalnu komunikaciju znaju kolika je važnost akcenta, intonacije, nijansiranja, gesta, naglaska.

Neurolingvističko programiranje, jedna od najmoćnijih psiholoških tehnika, nastala je tako što su njeni osnivači, Ričard Bandler i Džon Grajnder posmatrali isprva rad Frica Perlsa, začetnika geštalt škole, a zatim i metode Virdžinije Satir i Miltona Eriksona, psihoterapeuta vrlo različitih usmjerenja i opazili činjenicu da uspjeh liječenja nije zavisio od toga kojoj je školi terapeut pripadao već u nečemu sasvim drugome. Odlične rezultate postizali su psiholozi koji su polazili od potpuno različitih teorijskih polazišta. Šta bi to moglo biti? Ispostavilo se da je to komunikacija. Ne šta se kaže nego kako se kaže. "Sjed'te, ljudi, da i jošt' zborimo" i "utekli su k nama da uteku" - ostalo mi je u sjećanju kako je ton kojim je glumac to rekao unijelo potpuno novu svjetlost u moju percepciju Njegoševog djela. Kad bi ljudi samo shvatili da se isto može učiniti i sa Biblijom i ostalim svetim knjigama!

Nevil Godard, praotac svih škola o zakonu privlačenja, zalagao se za psihološko tumačenje Biblije, što mi je veoma blisko. Protestantski mistik Sebastijan Frank takođe : "Priča i Hristu i Golgoti ne dešava se u Jerusalimu već u nama".
Razmišljam tako o prosječnom crnogorskom pravoslavcu koji, kad mu nije jasno šta znači npr. "Nisam došao da donesem mir nego mač" ili "Blago siromašnima duhom" pita nekog sveštenika mitropolije. Jednako bi mogao pitati one preprodavce ispred Gintaša. Po mom sudu, trebao bi da pita Junga, ili Sadhgurua, one koji su zaista razumjeli.

Bliže se praznici i namjeravam da napišem tekst o ezoteričnom značenju Božića. Ovo je neka vrsta uvoda. Takođe moram primijetiti da opasnost da se Biblija shvati bukvalno jednako vreba vjernike i tvrdokorne ateiste. "Kada podignem glavu, ja i moja Nuit smo jedno". kaže se u Liber Al (ne Liberal), veoma kriptičnom tekstu Alistera Kroulija. Do smisla takvih knjiga nije se lako probiti. Zaista je čudno da novoateisti koji se sprdaju sa "zmijama koje govore" ne razumiju da je ta zmija zapravo Kundalini, seksualnost. Zar čitava nauka ne operiše sa simbolima? Zar je jedna rasprava o matematičkoj fizici manje opskurna i "ezoterična" za neupućene od kabalističke rasprave o Drvetu Života?

Elem, za razliku od ekipe koja se ložila na Džojsa, Žižeka i dosadne filmove Džona Forda (nomina sunt odiosa), ja nikad nisam imao problem s Njegošem. Slično prvom čitanju Fausta, i kao djetetu mi je bilo savršeno jasno da pred sobom imam djelo genija.
Juče smo imali prilike da u "Pobjedi" pročitamo lijep tekst iz koga jasno proizlazi da je Njegoš bio mason, o čemu sam već pisao. Shodno tome, Meštrovićev mauzolej je savršeno adekvatan za njegovo počivalište i ko god pokuša da takne u njega bojim se da će izazvati veliku nevolju.

Da zaključim: nije naš problem tradicija već to što ne umijemo da je interpretiramo. Mi ne znamo šta da radimo sa "srbovanjem" Njegoša i kralja Nikole jer i nehotice učitavamo naše vrijeme u ondašnje prilike i naši protivnici, da ne kažem neprijatelji, to obilato koriste. Ja sam po svom habitusu antitradicionalista. Ali ne smatram da je to hendikep. Naprotiv, smatram da je biti moderan jedini način da se poštuje tradicija. Želim Crnu Goru u kojoj će gusle biti tamo gdje im je i mjesto - u etnografskom muzeju, a ne na zidu dnevne sobe pored plazma televizora.

Još jednom ću naglasiti: moj jezik je crnogorski ali ću se uvijek protiviti njegovoj arhaizaciji. Najzad, želim takvu Crnu Goru u kojoj će društveni događaj biti gostovanje Rammsteina ili Metallice a ne gostovanje Porfirija, sa ili bez predgrupe u vidu PTJ. Crnu Goru u kojoj se izdajnici neće kititi Njegošem (sa onim kezom koji je zaštitni znak mim-serdara ) na profilu. Da bismo došli do takve Crne Gore, treba iznova da iščitavamo klasike, da se ne zadovoljavamo gotovim vrednosnim sudovima - jednom riječju, da naučimo kritički da mislimo. Ako budemo lijeni i konformisti, postoji opasnost da od nas ostane samo epitaf - Bili smo ponosni ratnici.

Komentari (3)

POŠALJI KOMENTAR

Милош

Ђипај ти уз Рамштајна, остави се Владике. Ако си баш решио, онда га читај како је написано.

Mijo

Gospodine Dakoviću nemoj da ti padne na pamet pa da prestaneš da (nam) pišeš.Hvala za ovo do sada .Pozdrav i svako dobro.

Mijo Popovic

Dakovicev tekst pogodio je u centar. To jest akceptirao je jedan od glavnih problema savremene Crne Gore. Nesposobnost, nevoljnost da se iz pateticnog, mitomanskog, ideologizovanog poimanja proslosti iskorači u kritičko, eliotovsko shvatanje traficije. Čestitam.