MONTEX - ŚEĆANJE KOJE NE BLIJEDI

Piše: Slobodan Jovanović

Na današnji dan, 1980. osnovan je Montex.

Ćana Koprivicu sam prvi put sreo u životu u proljeće 1982., kada sam došao u predstavništvo Montexa u Beogradu, u ulici Prote Mateje, da tražim posao. Svježe oženjen, sa đetetom u bližoj perspektivi i nasušnom potrebom da obezbjedim osnovnu egzistenciju porodici.

Uplašli su me kako se radi o svjetskom čovjeku, uvjek besprijekorno obučenom i pedantnom, pa sam sa pozamljenom garderobom ušao u Ćanov kabinet i zatekao prisutne u ležernom jedenju toplih sendviča. Omanjeg rasta, dinamičnih i žustrih pokreta, ispitivačkog pogleda koji je direktno uperen u oči sagovornika, pružio mi je ruku i pozvao da se pridružim trpezi, uz riječi:„ Uzmi, ti si mlad, treba da ...!“ Uz taj nesvakidašnji doček, otpočeo je period mog života kojeg ću se uvijek sa ponosom śećati.

Stanislav Ćano Koprivica je, prije nego je osnovao Montex, bio jedan od vodećih komercijalista zagrebačke spoljnotrgovinske firme Astra. Kada mu je lično ponuđeno zastupstvo Union carbide-a za istočnu Evropu, jedan takav unosan posao htio je da donese u svoju Crnu Goru i osnovao je RO Montenegroexport, odnosno, kraće Montex, u Nikšiću. Union Carbide je bio najveći i najpoznatiji svjetski proizvođač katoda za crnu metalurgiju, koje su u ogromnim količinama koristile željezare na istoku Evrope.

U to vrijeme formalno su morali postojati osnivači preduzeća, bilo da su to druga preduzeća ili političke organizacije, pa se kao osnivači Montexa vode četiri nikšićke firme: Boksiti – Nikšić, Željezara Boris Kidrič – Nikšić, Pivara Nikšić i Javorak Nikšić, industrija namještaja. Tako je Montex, sa svojim ocem Ćanom Koprivicom, započeo svoj slavni put u običnoj baraci Boksita, u više nego skromnim uslovima. Priča o Montexu je, nesumnjivo, priča o Stanislavu Ćanu Koprivici, ne samo zato što je bio osnivač, već što je bio spiritus movens svih poslovnih i ljudskih poduhvata u vezi sa Montexom.

U relativno kratkom periodu Montex je domašio preko hiljadu zapošljenih. Bilo je u tome svemu protekcije, sinova i kćeri, ... Možda je to tada izazivalo nezadovoljstvo kod onih poslom preopterećenih zaposlenika, ali, sa ove distance – i to je Stanislav Ćano Koprivica i njegova nesebičnost i spremnost da izađe u susret ljudima koje je poštovao, ili kojima je trebalo pomoći.

Najvažnija djelatnost Montexa, investicioni radovi u inostranstvu, svake godine je vrijednosno i količinski rasla, dok nije dosegla vrtoglave brojke. Montex je na tržištu tadašnjeg SSSR-a postao jedan od najrespektabilnijih subjekata iz ondašnje SFRJ.

Veliki je broj objekata koje je Montex ugovorio i izgradio sa izvođačima iz Jugoslavije, kao kooperantima. U Moskvi je potpisan ugovor za drugu fazu Meždunarodnaje (Interkontinetal) u vrijednosti 160 miliona USD, za hotel na Trebjanki, takođe u Moskvi, u vrijednosti 60 milona USD, rađena su dva nova hotela u Lenjingradu (Sankt Peterburg) i dogradnja postojećeg hotela, u ukupnoj vrijednosti cca 140 milona USD, četiri fabrike obuće, svaka u vrijednosti od 45 – 50 muliona USD, u Irkutsku, Krasnojarsku, Samarkandu i nedaleko od Moskve, fabriku plastične ambalaže u Toljatiju, vrijenosti cca 40 milona USD, preko dvjesta montažnih klanica i prerade mesa, od jedne tone do pet tona, u ukupnoj vrijednosti više stotina miliona USD, turističke baze, stambeni objekti u Moskvi, Novorosijku, Kazanju, ...

Teško je nabrojati sve ugovorene investicije i komitente za koje je Montex gradio i firme koje je angažovao na tim poslovima. Ali, hajde da nabrojimo makar najvažnije: Trudbenik Beograd, Rad Beograd, Napred Beograd, Janko Lisjak Beograd, Montaža Beograd, Svetlost Beograd, Minel Beograd, Mepros Sarajevo, Šipad Sarajevo, Gornja Radgona iz Slovenije, LTH Škofja Loka, Metalna Maribor, Mesokombinat Vučje, Mašinoprodukt Leskovac, Elektropromet Leskovac, Balin Vrnjačka Banja, .... Što se tiče Crne Gore, najvažniji komitenti u investicionim radovima bili su građevinsko Crna Gora iz Nikšića, Prvoborac Herceg Novi, Metalac Nikšić, Svjetlost Nikšić, .... i špediterske kuće Zetatrans i Bar tranzit.

Važno je napomenuti da su crnogorske firme uvijek imale povlašćen tretman i mogućnost preuzimanja najbolje ugovorenih stavki, koje su bile u mogućnosti da ispune. Isto važi i za špeditere, samo u iznimnim situacijama su korišćeni necrnogorski špediteri (Tranšped, Jugošped, Transjug..), kad se radilo o specijalnim teretima, brodskom prevozu iz svjetskih destinacija i slično.

Nijesu samo investicije bile djelatnost Montexa, iako su činile najveći dio prihoda. Doduše, jedan dio novootvorenih poslova Montexa bio je naslonjen na investicije i, naročito kad je motiv osnivanja posrijedi, upućen na prevoz i ishranu radnika na gradilištima.

Naime, Montex je osnovao sopstvenu turističku agenciju koja je, pored redovne djelatnosti, preuzela obezbjeđenje avionskih i voznih karata za sve komitente, odnosno njihove radnike, koji su putovali na gradilišta Montexa i nazad.

Slično je bilo i sa osnivanjem avio kompanije, koja se bavila samo čarter letovima, avionima koji su iznajmljeni od ruskih partnera. Pored ovih djelatnosti, Montex je preuzeo objezbeđenje restoranske ishrane na svim gradilištima, kao i nabavku hrane za njih. Kako sam bio rukovodilac poslovnice u okviru spoljne trgovine, koja se bavila investicionim radovima, to sam najbolje bio upućen u taj dio djelatnosti Montexa.

Montex je osnovao firmu Cinex u Beču, preko koje je obavljan veliki dio poslova, naročito sa SSSR-om, kao varijanti u kojoj su se poslovi mogli naplaćivati u čvrstoj valuti (npr. hotel Meždunarodnaja i mnogi drugi). Cinex je jedno vrijeme imao predstavništvo u Milanu, koje je, u krajem osamdesetih, preraslo u posebnu firmu. Naravno, Montex je imao veliki broj predstavništava u svijetu i u SFRJ.

Predstavništva su postojala u Beogradu, Titogradu (Podgorica), Zagrebu, Pljevljima, Moskvi, Kazanju, Novorosijsku, Kijevu, Pragu, Bratislavi, Budimpešti, Bukureštu, Montrealu, ...U Vaduzu je registrovana offshore firma.

Montex je bio organizovan po sektorima: sektor spoljne trgovine, kao ubjedljivo najznačajniji, unutrašnje trgovine, male privrede, turizma i ugostiteljstva, avio kompanije, rent-a-kara, elektronike, proizvodnja povrća u plastenicima, fabrika umjetničke keramike u Buljarici, Montex banka, u procesu je bilo formiranje Montex - inžinjeringa.... Postojale su i službe, poput pravne i knjigovodstvene, koje su funkcionisale na nivou čitavog Montexa.

Nije moguće zaobići avanturu Montexa sa cetinjskim Obodom, koji je tada, čini se, postao i lični izazov Ćana Koprivice.

Montex je uložio ogroman novac u Obod, posebno od investicionih radova. Iz potpuno zakonski proceduralnih razloga, taj novac je formalno prebacivan kao usluga koju je Obod pružao Montexu u poslovima u inostranstvu.

Nažalost, kako to obično biva u Crnoj Gori, Montex je optužen da je „iznio“ iz Oboda, odnosno oštetio Obod 8 miliona USD! Kao neko ko je realizovao uplate po nalogu g-dina Koprivice i ko je veoma upućen u visinu sredstava koja su uplaćivana Obodu, svjedočim - radi se o velikoj obmani crnogorske javnosti (što je i inače postalo manir do današnjih dana)!

Uvijek su u Crnoj Gori uspješni bili meta raznih „stručnjaka opšte prakse“. I tada nije bilo malo onih koji su u to vrijeme optuživali Montex za sve i svašta, da bi ga danas kovali u zvijezde, zajedno sa Stanislavom Ćanom Koprivicom.

Ovo jesu sve važni podaci koji govore o veličini i značaju Montexa. Ali ova bi priča bila nekompletna kada se ne bi osvrnuli na odnos Montexa prema burnim događajima u Jugoslaviji krajem prošlog stoljeća, kao i pomoć koju je Montex davao pojedinim političkim subjektima, medijima, za kulturu, kao i nesebičnu humanitarnu pomoć raznim građanima Crne Gore i šire, zahvaljujući beskrajno velikom srcu Stranislava Ćana Koprivice.

Ono što ostaje u pamćenju jesu ogromni redovi koji su ga svaki put sačekivali kad je dolazio u Beograd ili Nikšić. Redovi raznih nevoljnika, bolesnih ljudi ili njihovih rođaka koji su tražili pomoć, kulturnih i sportskih radnika, pronalazača, „pronalazača“, ... ljudi raznih fela kojima je bila potrebna pomoć ili finansijka potpora za neku djelatnost. Nije mali broj filmova na čijim se špicama nalazi ime Montexa, Zetski dom je obnovljen zahvaljujući Montexu, izašlih knjiga, časopisa...

Montex je organizovao prenos posmrtnih ostataka posljednjeg i jedinog kralja Crne Gore, Nikole I Petrovića Njegoša.

U vrijeme tkz. Antibirokratske revolucije Montex je bezrezervno podržao vladu Anta Markovića, u prostorijama Montexa, u predstavništvu u Beogradu, u Ulici Kneza Miloša, česti gosti bili su potpredśednici te vlade, Živko Pregl i Veselin Vukotić.

Montex je novčano omogućio formiranje SDP, lista Monitor, pomagao finansijski LSCG, Antenu M i brojne crnogorske projekte, jer su Montex i Stanislav Ćano Koprivica bili dio Crne Gore, izrasli iz Crne Gore i potpuno posvećeni Crnoj Gori.

Veoma sam zahvalan g-dinu Ćanu Koprivici što me je zadužio za zaključenje ugovora za kupovinu stana sa poznatim, pokojnim piscem Mirkom Kovačem, te mi se tako pružila prilika na skoro mjesečno druženje sa velikim piscem i njegovom suprugom, slikarkom, Slobodankom Matić. Naime, Montex je optkupio stan pokojnog pisca koji je bio prinuđen da napusti Beograd i odseli se u Istru. Tragovi śekire na teškim hrastovima vratima stana u naselju Braće Jerković bili su tragovi jednog sramnog vremena.

Mnogi će se śetiti i zlatne kartice Cinexa koju je Ćano Koprivica dao poznatom režiseru Lordanu Zafranoviću, koji je navrat – nanos napustio Hrvatsku, bez prebijene pare, u vrijeme Franja Tuđmana i snimanja filma o Jasenovcu.

Sve ovo govori o jedinstvenom čovjeku, koji nije mnogo pričao,ali je iza sebe ostavljao velika djela. Ponosim se što sam bio dio priče Montex, što sam bio saradnik Stanislava Ćana Koprivice i što mi je u više navrata povjerio neke dužnosti zbog kojih se i onda i danas ośećam ponosno .

Montex je, nakon raspada SSSR-a došao u nezavidnu situaciju. Kreditne linije koje je koristio SSSR nijesu mogle biti produžene, niti prenesene na Rusiju, kao nasljednicu. Montexu je ponuđeno da sam obnovi kreditne linije ili pronađe investitore za objekte čija je gradnja prekinuta, što je bila nemoguća misija. Skoro svi ugovori dovedeni su u pitanje.

Iako je građevinsko preduzeće Rad iz Beograda solidarno snosilo komercijalnu odgovornost po ugovorima, njegov generalni direktor, Baća Vučić, član JUL-a, uspio je da sudskom hajdučijom preuzme 7.000 m2 u zgradi koju Rad izgradio pored hotela Hajat u Beogradu, a koje je Montex uredno platio 8 miliona USD, po osnovu izvedenih radova koje ruski investitor nije platio Montexu.

Tako da je Rad naplatio od Montexa, oduzimanjem poslovnog prostora, nenaplaćene radove iz Lenjingrada od cca 5 miliona USD, dok će republika Srbija kroz remont Đerdapa i pruga taj iznos još jednom naplatiti. To novac otet od svih nas u Montexu!

Stanislav Ćano Koprivica je umro u Moskvi 2002. 

U to vrijeme ga je put odveo u druge poslovne poduhvate, van Montexa. Već je odavno nestala magija Montexa, fabrike po selima oko Nikšića su ruinirane, kompleks Glava Zete, motel i plastenici, takođe su doživjeli sličnu sudbinu, Montex banka je malverzacijama otišla u likvidaciju, nestala je jedna uspješna i plemenita crnogorska priča.

Smrću Stanislava Ćana Koprivice ostala je da zjapi ogromna rupa koju nije moguće popuniti.

Da je danas živ Stanislav Ćano Koprivica, onaj dio Crne Gore kojem je domovina, kao što je njemu bila, iznad svake lične koristi, imao bi ogromnu podršku svake vrste u svom patriotskom djelovanju.

Kao što su je imali svi oni koji su u paśim godinama, s kraja dvadesetog stoljeća, sačuvali elementarno ljudsko dostojanstvo i ostali vjerni svojim korjenima.