Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Na stotu godišnjicu stvaranja Sovjetskog Saveza ruska strana non-stop raketira ukrajinske gradove, naročito energetsku infrastrukturu. Kremlj je kolektivno postao ratnim Z-ločincem koji je smislio simbol Z za svoju okupatorsku vojsku u Ukrajini. SSSR je osnovan 30.12.1922. i nesslavno je propao krajem decembra 1991. Za Vladimira Putina i njegovo okruženje to je geopolitička tragedija 20. stoljeća. Ali najtačniju karakteristiku SSSR-u svojevremeno je dao američki predsjednik Ronald Reagan nazvavši Sovjetski Savez "carstvo Zla". Nije, stoga, čudo što su ovi u Moskvi željni da stvore novi Sovjetski Savez da bi Zlo počelo opet vladati na trećini teritorije naše planete.
Toliko je teritorije, naime, politički kontrolisao SSSR poslije Drugog svjetskog rata. Moskva je u mnogima zemljama izvodila državne udare, naručena ubistva, podmićivanja da bi dovodila na vlast sebi lojalne političke lidere i stranke.
Zona uticaja SSSR bila je istočna Evropa, trećina zemalja Afrike i četvrtina država Azije i Latinske Amerike. Sovjetski Savez vodio je otvorene i nevidljive bitke u desetinama zemalja u realizaciji svoje propagandističke politike pobjede socijalizma i komunizma u čitavom svijetu. Poklič za diktaturu proletariata i ujedinjenja svih proletera u svijetu za borbu protiv eksploatatora kapitalista bio je moto za borbu sa najvećima kapitalističkim zemljama svijeta: SAD, Velikom Britanijom, Francuskom i Njemačkom.
Ima li promjena u glavama vladara Kremlja sada? Ne puno.
Oni su uvjereni da mogu lakše manipulisati ruskim narodom ako ga ubijede da je neko željan pokoriti Rusku Federaciju i Ruse. Iako nikad do kraja nije bilo čak ni u teoriji jasno kako bi se to moglo izvesti. Zato Moskva puni glave svojih građana izmišljotinama tipa: vojska NATO samo sanja da dođe u Rusiju i postavi okupatorsku administraciju. Tako nešto se, naravno, ne sviđa većini stanovništva i ono iz sve snage podržava Putina i Kremlj koji je tobože krenuo u bitke sa NATO i SAD. Militarizacija ekonomije, ograničavanje svih oblika ljudskih sloboda, Kremlj objašnjava svojem narodu kao neophodne mjere za pariranje zapadnoj agresiji, koja navodno samo smišlja kako da preko demokratskih institucija utiče na političku situaciju u zemlji.
Paralelno sa tim, svakodnevno se stanovništvo truje propagandom o izuzetnosti ruskog naroda i njegovoj mesijanskoj ulozi u borbi sa Zapadom kao nazadnom civilizacijom. Pri tome se kao uslov za pobjedu nad zapadnim uticajem navodi vraćanje jedinstva svih naroda bivšeg Sovjetskog Saveza pod okrilje Moskve. Moskve koja će ih kobajagi voditi prema ekonomskom prosperitetu i političkom savezništvu u suprotstavljanju zapadnjačkom, prije svega američkom uticaju.
Takve laži i poluistine lako se prodaju na ruskom političkom i informacijskom tržištu i za 23 godine carevanja Vladimira Putina svi druge ideje o vladavini prava, ljudskim slobodama, liberalnoj ekonomiji ili strateškom savezništvu sa Evropom bukvalno su počistili šovinistički propagandisti.
Putin je stvorio i svoj finansijski klan, a člamnove je regrutovao iz redova svojih bliskih prijatelja. To je klub uticajnih milijardera koji su uz odobrenje ili ćutanje Kremlja pokrali nacionalne prirodne i materijalne resurse, a zauzvrat daju potpunu podršku svom vođi još iz dobe banditskog Peterburga. Sam Vladimir Putin postao je najbogatijii Rus i oko sebe formirao klan domaćih milijardera koji žive bajkoviti život i to plaćaju potpunom lojalnošću bosu. Ruski narod eksploatišu domaći kapitalisti, dok ga plaše Zapadom.
A da tajkuni ne bi izmakli kontroli, brine Zloglasni FSB, kao aparat prinude i stranka Jedinstvena Rusija koja vodi monitoring političke lojalnosti ili previše samostalnog djelovanja pripadnika različitih političkih i biznis elita, koji su između sebe jako prepletani. Svaki otpor narodnih masa, policija, tužilaštvo i Ruska garda čvrsto potiskuju, bacaju u zatvore nezadovoljne i podmeću sudski progon za nepostojeće prestupe. Tako za 23 godine nije ostalo gotovo nikakve ozbiljne političke opozicije režimu Vladimira Putina, kojeg lično štiti Federalna Služba Osiguranja (FSO) koja je po snazi ravna FSB.
Tako je vladar Kremlja izgradio politički sistem održavanja sebe na vlasti. No, Vladimir Putin kao da osjeća spremnost ruskih elita za moguće promjene. Stari kadar svima po malo postaje dosadani i nalik čoporu grabežljivaca. Za 23 godine narasle su nove snage spremne za pljačku i čvrsto upravljanje zemljom. Prepreka im je državni vrh, koji čini stara politička garda.
Stari lisac Putin to je osjetio i procijenio da je najbolji put za izbjegavanje unutarnjeg sukoba pobjednički rat i mobilizacija cijelog društva oko cilja proširivanja granica Ruske Federacije. Rusko društvo zagrizlo je ovaj mamac i dalo šefu Kremlja prostor za manevar i ubiranje svenarodne podrške.
Ali na ukrajinskom ratištu sve je krenulo po drugačijem scenariju. Mada je Putin imao za svaki slučaj rezervne planove, oni nimalo ne pomažu. Sada mu se opasnost prikrada potiho. Na stotu godišnjicu stvaranja SSSR ruska vojska nije mogla zauzeti čak ni Donjecku regiju. Planovi obnavljanja SSSR potpuno propadaju. Umjesto toga sve više nameće se pitanje može li Rusija uopšte opstati kao jedinstvena zemlja?
SSSR je stvaran na principima prava nacija na samoopredjeljenje. A neuki Putin, izgleda, to nije pročitao.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR