Za Antenu M piše: Jadranka Selhanović
Na izmaku ove 2022. godine, mnoga poznata lica, pretežno iz svijeta politike, oglasila su se u medijima, dajući odgovor na pitanje: Šta je, po vašem utisku, obilježilo godinu za nama? I bi raznih odgovora. I ovakvih i onakvih.
Dok sve to isčitavam, promišljam i ispitujem se, prisjećam hogađaja i njihovih djelatnika.
Ali, jedan odgovor odmah se ukaza. I ne da mira. Isprsio se, stao u prvi red. Čini se iskoračio ispred svih. Ma, upada u oči kako kod pogledaš. Ne možeš da ga zaobiđeš. Podigneš pogled, iznad njega, da osmotriš druge. Ne ide. Jer, on se odmah izdigne. Nekako, velik, prevelik, rogobatan.
Još se i oglasi. Kao prijeteći zavika: Alooooo, ne preskači me pogledom. Džaba to činiš. Ne pravi se da me ne vidiš. Ada, vidio me svako. Na hiljadu mjesta. Tokom cijele godine. I upamtio. Zovem se MRŽNJA.
I poče glasno, teškim glasom, da nabraja svoj učinak:
Mržim državu u kojoj živim!
Mrzim onu crvenu zastavu što se često vijori, meni u inat!
I onog orla na njoj što se zori!
Mrzim onu majsku pjesmu!
I Belveder mrzim!
Ma, mrzim, mrzim ...........
I dok nabraja, kao da mu glas posustaje. Odjednom utihu Nestade mu dah. I pade. Okupiše se oko njega. Više se nije moglo vidjeti što se dešava. Jedino se moglo čuti:
Mrtav je. Ubi ga mržnja!
I što još da se kaže. Osim, srećna nam bila Nova godina. Bez mržnje. Jer, izgleda da stvarno ubija. Namrtvo.
Ljilja
Sjajan tekst nase Jadranke. Sa malo rijeci kaze sve sto treba.
PG
Bravo! Da je vjecna!
Vuk
Prava cestitka za Novu. Bravo!