Damnatio memoriae

Za Antenu M piše: Jovan Nikolaidis

A. Dedić: Tko stoji iza mene

Prođe jedan Božić, dolazi drugi Božić, iako jedan Isus i dalje visi sa krsta, uskoro će (varam li se?) ramazanski post, u slavu još jednog Proroka. Svetac do sveca, a logika, uzvišena imenica koja dijeli Čovjeka od životinje, kleca samrtnim hodom po Balkanu, vapijući Razum. Zašto je Logika tolika rijetkost kod nas? Gdje se skrio taj razum, što je to Razum u mojoj Crnoj Gori? Ko je kriv zbog ludila koji je opasao maltene sve što hodaju na dvije noge.

Ne brinem za Životinje, ta blažena stvorenja ne čine greške, a njima se ne može pripisati logičnost, iako je odvajkada imaju u onome što čine. Jer sve čine razložno, ili, kako bi rekli ljudi; logično, a logiku nemaju. Ljudi moji, je li to moguće!!!

ZNANJE i RAZUM, te svete riječi Prosvjetiteljstva, danas su užasna kazna za one koji se njih drže. Onaj koji znanja nema, onaj koji ne odoli izazovima vremena u kome smo, đavolov je sin. Ali što to znači, koliko to pomaže ikome koji se znanja i razuma dosljedno drže. Ko ne odoli, jer se znanja i razuma odreći ne može, biva propao sirotan, opasna nevolja svakome ko laže, krade, špija, hohštaplera, kukumavči, ulaguje se i izigrava umiljate lakeje. Gomila, rulja koju zovu i Narod, danas u Crnoj Gori mijenja mišljenja redovitije nego što donji veš presvlače prostitutke u onim kuplerajima od ugleda.

U Boga, koji, na neki uzvišen način, jeste Istina i Ljubav, vjeruju i poneki koji drže do Znanja i Razuma. Ali su do krajnosti pokolebani. Zašto? Zato što danas u Boga najviše vjeruju i oni slabi duhom, oni koji za svoju životnu nesreću krive druge a ne sebe, nikada sebe. Nigdje više toliko šljama koliko ga proizvodi aktuelna crnogorska politika. Horor na djelu!

Helenski jezik kulture i gospodstva, linqua ponte e linqua ratio umire kod nas od neizlječive bolesti. Čvor tuge, koji se ne može razbiti, u meni guši preostalu Nadu i Humanost. Promijeniti se neću, makar Zvijeri posve nadvladale!

I što ćemo sad?! Jednostavno: nad razumnima, kojima je Knjiga važnija od molitvi i jadikovanja, sprovesti, što hitnije, što nemilosrdnije, politički diktat: damnatio memoriae. Bilo je toga dosta, ne zavrjeđujemo ništa bolje nego zaborav, sred ove buke i bijesa.