Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Ruska vojska bombardovala je civilne objekte u ukrajinskom gradu Kramatorsk na Donbasu, saopštivši da je to akt odmazde za pogibiju nekoliko stotina ruskih vojnika u Makejevki, kada je u Novogodišnju noći zapovjednik pukovnije 1444 naredio svim regrutima da se sakupe u glavnoj hali zgrade u kojoj su stanovali, kako bi slušali Novogodišnji pozdrav Vladimira Putina. Umjesto Putinovog pozdrava stigla su četiri projektila HIMARS sa ukrajinskih pozicija, koji su pogodili objekat, koji se odmah potpuno urušio zbog skladišta u podrumu krcatog artiljerijskom municijom koja je eksplodirala. Ponovimo rezultat - stotine poginulih i stotine ranjenih.
Ministarstvo obrane RF objavilo je da je u Kramatorsku ubijeno 600 ukrajinskih vojnika. Izjavio je to portparol ruskog ministarstva general Konašenkov. A, zapravo, ruska vojska granatirala je jednu školu u Kramatorsku, koja je hvala Bogu u to vrijeme bila prazna. Nekoliko projektila pogodilo je susjedne garaže i oštetilo obližnje stambene zgrade. Niko nije poginuo i niko nije ranjen.
Ostaje misterija zašto rusko Ministarstvo odbrane obmanjuje građane RF i međunarodnu javnost? Da li je to ministar Šojgu osjetio miris opasnosti u djelovanju vojnog rukovodstva RF na privremeno okupiranim područjima Ukrajine? Već postoje političke grupacije i klanovi, željni da prebace odgovornost za sve vojne ruske poraze u Ukrajini isključivo na vojni vrh Ministarstva obrane i Generalštaba. To se ne sviđa većini generala koji su primoran da svakodnevno slušaju naredbe iz Kremlja.
Ali Vladimir Puitin i njegovo najbliže okruženje ne želi biti u zoni kritike ruskih medija i javnosti. Krivac za neuspjehe Zločinačke politike protiv susjedne zemlje mora biti negdje drugdje. Mnogima se nije svidio porast autoriteta Sergeja Šojgu u prvim mjesecima ruske vojne invazije u Ukrajini. Ali, kad su krenuli vojni porazi, svako ko nije želio rast uticaja ministra obrane RF počeo je da ga kritikuje. To važi prije svih za Jevgenija Prigožina, vlasnika privatne vojne kompanije (PVK) „Vagner“, milijardera i bivšeg kriminalca, koji je proveo u zatvoru devet godina i lidera Čečenske autonomne republike Ramzana Kadirova.
Prigožin i Kadirov svojevremeno su uspjeli pridobiti naklonost Vladimira Putina. Prvi je blisko sarađivao sa budućim ruskim predsjednikom i diktatorom još u doba banditskog Peterburga, 90-ih godina prošlog stoljeća kada su se zarađivale prve milijarde dolara u sumnjivim trgovinskim i privrednim ugovorima, gdje je Putin bio aktivni član hobotnice koja je ubirala za sebe ogroman novac. Budući predsjednik RF bio je odgovoran u Peterburgu za čitavu vanjsku trgovinu i već tada je krenuo u stvaranje ličog blaga kao budući najbogatiji Rus na svijetu, koji po ocjenama međunarodnih agencija koje se bore sa nezakonitim bogaćenjem procjenjuju Putinovu imovinu i novac na na golemih 70 milijardi dolara. Opsege svoga bogatstva Putin je planirao duplirati poslije pokoravanja Ukrajine koja je vrlo bogata mineralnim i poljoprivrednim resursima i industrijskom bazom. Zasad planovi ličnog bogaćenja Putina i njegovog političkog okruženja propadaju i to se ne sviđa gazdi Kremlja koji je jako nezadovoljan rezultatima rata koji je sam osmislio.
Sa Prigožinom je sklopio savez čečenski lider Kadirov koji jednako snažno kritikuje rusko Ministarstvo obrane i Generalštab. Izgleda da njih dvojica pripremaju svoje privatne vojske (40 hiljada vojnika PVK Vagner i 10 hiljada Kadirovu bezuslovno odanih, dobro naoružanih čečenskih boraca) za mogući obračun ako Putin bude primoran da odstupiti. Mogla bi to biti teška i krvava vremena gdje svaki ozbiljan igrač na ruskom političkom polju može izgubiti glavu ako voljom slučaja bude u političkom taboru gubitnika.
U Ruskoj Federaciji praktično su uništene sve demokratske institucije i sve će se rješavati nalik srednjevjekovnim borbama za krunu. Ili ćeš pobijediti ili biti fizički uništen. To je sada ruska realpolitika. Posebne planove za vlast uvijek ima FSB koji nije naklonjen vojsci i smatra je opasnošću za svog kandidata. Zato je FSB u lošim odnosima sa ministrom odbrane Šojguom i načelnikom Generalštaba Gerasimovim. FSB se još sjeća vremena kada je Nikita Hruščov došao na vlast poslije smrti Staljina, iskoristivši vojsku i potisnuvši tada Zloglasni NKVD koji je htio da jednoga rusificiranoga Gruzijca zamijeni drugi - Lavrentije Berija.
Poraz u borbi za vlast Lavrentij Berija morao je platiti glavom.Hruščov je tada smijenio sa dužnosti sve uticajne generale iz službe sigurnosti smatrajući ih opasnošću za sebe zbog njihove bliskosti sa Berijom, a još više zbog činjenice da se radilo o pravim krvavim monstrumima. Sa druge strane FSB vrlo dobro razumije opasnost dolaska na vlast grupacije Prigožin-Kadirov i nije isključeno da je spreman za likvidaciji obojice ako krene žestoka borba za Kremlj.
Vladimir Putin to sve vidi i u njegovom je interesu da grupacije oko njega se bore i oslabljuju jedna drugu. To njemu ide na ruku pošto planira vladati Rusijom do kraja života. On se u svemu oslanja na Federalnu službu bezbjednosti (FSB). Kako će sve ispasti na kraju još je potpuna nepoznanica, ali ruski gubici na ratištima Ukrajine približavaju trenutak sloma imperijalnog sistema upravljanja Rusijom koji je po svojoj mjeri smislio Vladimir Putin. Polako ali neumitno bliži se unutarruski, potencijalno krvav i sigurno žestok obračun.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR