Kad bivši komunisti i profiteri iz propasti SSSR postanu veliki vjernici

Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko

Prvi zamjenik šefa administracije predsjednika Putina Sergej Kirijenko, zajedno sa sekretarom stranke „Jedinstvena Rusija“ Andrejom Turčakom boravili su na privremeno okupiranim ukrajinskim područjima. Dakako, nijesu se primakli liniji fronta ali su došli da bodre petokolonašku administraciju i da im poruče kako Kremlj nije zaboravio na njih. Na pravoslavni Božić koji slavi Moskovska crkva kremaljski funkcioneri bili su gradu Sevastopolj, koji je okupiran od 2014. Kirijenko je ponašanje ukrajinske vlade nazvao nehrišćanskim, pošto je zvanični Kijev odbio prijedlog Vladimira Putina za primirje 6. i 7. januara.

Izjavio je to iako kobajagi hrišćanski Kremlj svakodnevno ubija ukrajinski civile i raketira isključivo civilnu energetsku infrastrukturu da bi ukrajinsko stanovništvo ostalo bez struje, vode i grijanja i da bi milioni ukrajinskih građana stradali u teškim zimskim uslovima. Kriv je, ipak, ukrajinski narod koji odbija ponudu vuka u odijelu ovce.

Proglašenje privremeno okupiranih ukrajinskih regija sastavnim dijelom Ruske Federacije je ratni zločin i njegovi počinitelji i inicijatori odgovaraće kao što su odgovarali akteri aneksije Austrije 1938. Međunarodni sud primjenjivaće norme međunarodnog prava koje osuđuju svaku vrstu pokušaja krađe tuđih teritorija.

Interesantno je da je krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog vijeka Sergej Kirijenko bio na čelu organizacije komunističke omladine regije Gorkij (sada Nižnji Novgorod) i stalno je posjećivao različita zasjedanja ateista, koji su bili jedan od stubova ideološkog sistema Sovjetskog Saveza. Sada Sergej Kirijenko sebe želi predstaviti kao smirenog hrišćanina, uprkos tome što se zna da je baš on dao prijedlog za raketiranje ukrajinske energetske infrastrukture umjesto vojnih objekata. Stvar je u tome što Kirijenko vrlo dobro razumije svi energetske vratolomije, kako nekadašnji ministar energetike Ruske Federacije, još u doba Borisa Jeljcina. Kasnije je bio na čelu „Rosatoma“ i rukovodio branšom atomske energetike RF. Otuda ovaj vrli hrišćanin zaključio kako je efikasnije za Moskvu uništenje ukrajinske energetske infrastrukture, nego vojne.

I Vladimir Putin kao dugogodišnji službenik Zloglasnog KGB  nekada je štitio osnove ateističkog Sovjetskog Saveza. Jasno je da on ne vjeruje u Boga, a samo dva puta godišnje dolazi u praznu crkvu da pokaže običnim Rusima kako on dijeli sa njima hrišćanske vrijednosti. Moskovski patrijarh Kiril, koji je takođe bio agent KGB, nazvao cijeli ukrajinski narod djecom sotone i zazivao rusku vojsku da ubija Ukrajince koje pružaju otpor ili ne prihvataju moskovsku okupaciju.

E takvi "hrišćani" inicirali su dvodnevno Božićno primirje. A primirje je, zapravo, Moskvi trebalo radi oporavka morala poslije gubitka oko pet stotina vojnika u Makijivci, u regiji Donbas, koji su igrom slučaja izgubili živote dok su slušali novogodišnje čestitke Vladimira Putina. Vladar Kremlja je, na Novu godinu, poslao te tek mobilisane ruske građane u smrt - i zbog obaveze da slušaju njegovu čestitku i zbog naređenja antihrišćanske invazije na susjedni pravoslavni narod.

Andrej Turčak je nešto mlađih godina, tako da nije bio aktivni član Komunističke omladine Sovjetskog Saveza. Njegov otac bio je generalni direktor jednog velikog preduzeća koje radilo za sovjetsku vojsku u Lenjingradu. Kad se desio pad Sovjetskog Saveza, u Rusiji je počela velika reforma, a u stvari pljačka državnih preduzeća od strane privatnih osoba. Bilo je to doba banditskog Peterburga, pa je tata Andreja Turčaka brzo smislio plan kako će privatizovati ogromnu državnu firmu, gdje su on i članovi njegove porodice dobili većinski vlasnički udio. U jednom trenutku sedamnaestgodišnji Andrej Turčak postao je vrlo bogat čovjek.

Članovi familiji razumjeli su da ne mogu riskirati svoju novu ogromnu imovinu pred čestim promjenama valadajućih političkih garnitura. Zato je porodica Turčak poslala mladog Andreja u veliku politiku. Naravno, on se priključio stranci na vlasti, a paralelno je obavljao poslove za porodičnu firmu, koja je samo nekoliko godina prije bila ogromno državno preduzeće. Andrejev tata poznavao je Vladimira Putina još od doba banditskog Peterburga, jer je sa njim vodio spoljnotrgovinske poslove u oblasti visoko tehnološke robe za vojnu namjenu.   

Sergej Kirijenko i Andrej Turčak bili su na Arabatskom poluostrvu, koji kao uska linija tla sjedinjava Krim sa kontinentalnim prostorom pored grada Geničesk. Samo nekoliko desetina metara morskog prostora dijeli to poluostrvo od Geničeska. Neko u Kremlju smislio je da se na tom gotovo nenaseljenom poluostrvu sagradi grad za 30 hiljada ljudi. Moskva je planirala da na morskoj obali ukradenoj od Ukrajine sagradi grad za stanovništvo iz dalekih ruskih regija, koje bi platilo veliki novac da dođe i živi u ugodnim klimatskim uslovima.

Lakomi kremaljski činovnici ne znaju, međutim, da se ovo poluostrvo pojavilo prije samo 500 godina, kao rezultat katastrofalnog zemljotresa. Zbog dotad nezapamćenog nevremena na Azovskom moru, za jedan dan izašla je iz mora uska ali 90 km dugačka površina, od početka Kerčenskog poluostrva, koje dijeli Crno i Azovsko more, do kontinentalne sjevero-zapadne obale duž Azovskog mora. Arabatskog poluostrva još nije bilo na mapama 15. vijeka i tek kasnije se pojavilo.

Vladimir Putin smatra da će doživotno vladati Rusijom. U njegovim godinama čak i da ostvari tu ambiciju, dužina  vladavine je relativna kategorija. No, Moskvu, kao nekad Krim, uskoro čeka katastrofalni zemljotres, ali ne prirodni nego vojno-političkog karaktera. Ne zna se da li će ostati Kremlj ili Krimski most, ali Putina sigurno više neće biti.