Putin je danas ono što je bio Hitler prije 80 godina, a Bahmut je današnji Staljingrad

Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko 

Povodom godišnjice bitke za Staljingrad (1943. g.) Putin je najavio da će se „ruska vojska opet kao i osamdeset godina prije boriti sa njemačkim tenkovima koji su došli na rusko tlo s oznakama krstova“. Šef Kremlja „zaboravio“ je  da primijeti razliku, ruska vojska sada je došla na tuđe tlo da bi okupirala ukrajinsku zemlju u agresivnom ratu.

Putin, uz to, prećutkuje činjenicu da je Drugi svjetski rat pokrenula ne samo nacistička Njemačka, koja napala Varšavu 1. septembra 1939, nego i Sovjetski Savez koji se 17. septembra iste godine pridružio napadu na Poljsku, ali sa istoka.

Kad su se njemačka i sovjetska vojska srele oko grada Brest, čiji je dio bila istorijska tvrđava koju je još držala poljska vojska, one su napravile zajedničku vojnu paradu pobjednika, a sovjetski vojnici priključili su se nacistima u napadu na poljske položaje. Kad je postalo jasno da neće biti lako istisnuti Poljake iz tvrđave, onda je Moskva predložila pregovore. Sovjetsko vojno rukovodstvo garantovalo je mirni prolaz poljskih vojnika preko svojih položaja.

I kako se uvijek dešavalo kroz vjekove, Moskva je prevarila i gotovo sve Poljaka pobila čim su nenaoružani izašli iz tvrđave,. Nekolicinu preživjelih bacili su u konc-logore. Inače, ti logori izum su režima u Kremlju, kojega su kasnije počeli koristiti nacisti. Staljin je tridesetih godina u koncentracione logore stavio dvadeset miliona sovjetskih građana koji su po mišljenju krvavog NKVD bili opasnost za komunistički poredak. Sada svom političkom kumiru Staljinu koji je ubio je 20 miliona vlastitih građana u Gladomoru i političkim represijama, Vladimir Putin otkrio je novi spomenik u Volgogradu. Kako se kaže od jednog krvoloka drugome.

Poslije napada na Poljsku Sovjetski Savez okupirao je Litvaniju, Letoniju i Estoniju. Kasnije je krenuo na Finsku. Mala Finska pružala je otpor dugo vremena ogromnoj sovjetskoj vojsci. Ali Staljin i maršal Žukov gurnuli su na susjede nevjerojatno brojnu vojsku, dvadeset puta brojniju od finskih branitelja. Ne obazirući se na ogromne gubitke u ljudstvu, sovjetska vojska probila je liniju fronta i Helsinki je morao prihvatiti ponuđeni mir. Finska je bila prinuđena da SSSR prepusti trećinu svoje teritorije (Karelija), a zbog ove agresije Sovjetski Savez izbačen je iz Lige Nacija koja bila stvorena poslije Prvog svjetskog rata, s ciljem se da ne bi desio novi veliki rat. No, nacisti iz Berlina i staljinisti iz Moskve nerazumno su pokrenuli Drugi svjetski rat kako bi tuđim teritorijama ublažili svoju nezasitost za otimanjem tuđe zemlje.

Staljin nije očekivao da će njegov vojni pakt sa Berlinom cinično prekršiti Hitler. Umjesto napada na Veliku Britaniju sve snage njemačkog Vermachta bile su upućene na uništenje Sovjetskog Saveza. Hitler je računao da će milioni ubijenih vlastitih građana Staljina učiniti nepopularnim u SSSR i da će mu to pomoći u osvajanju kolijevke komunizma. Nije računao da je staljinistička propaganda superiorna nad nacističkom. Većina sovjetskih građana stala je na stranu borbe protiv agresora. Staljin je bio primoran da vodi odbrambeni rat. Slabo pripremljena za borbe, suočena sa moćnim protivnikom, sovjetska vojska mogla je zaustaviti naciste tek na rijeci Volga, duboko unutar SSSR, kod  Staljingrada. Bez aktivnog sudjelovanja Ukrajinaca koji su podnijeli 50% gubitaka čitavog sovjetskog stanovništva, nije bilo moguće to uraditi.

Sada imamo gotovo istu situaciju. Moskva je opet pokrenula ogroman rat radi osvajanja tuđih prostora. Prva na kremaljskom popisu je Ukrajina. Ako Kijev padne, Moskva planira da ide po starom scenariju. Napad na Poljsku, Litvaniju, Letoniju, Estoniju i Finsku. Napokon su taj opasni scenarijo pročitali u Briselu, Londonu, Parizu, Berlinu i Washingtonu. Ujedinjeni Zapad shvatio je da je bez potpune podrške Ukrajini u opasnosti pola Evrope i Centralna Azija. Moskovske mete su još Moldavija, Gruzija, Azerbajdžan i Jermenija na evropskom tlu. A nijesu sigurne ni Slovačka i Češka, pri tome što je Orbanova  Mađarska saveznica Moskve.

Zato griješi dušu Vladimir Putin kad upoređuje događaje prije 80 godina i sada, ne shvatajući da je sada on u ulozi agresora, dok Ukrajinci brane svoju zemlju i slobodu iz svih snaga. Putin djeluje ovoga puta kao Hitler prije 80 godina. Bez najave napao je Ukrajinu i, poput nacista 22. juna 1941. u četiri ujutro bombardovao je Kijev 24. februara 2022. Neofašista Putin svjesno obmanjuje ruski narod pričom da je neko napao Rusiju, a zapravo je on agresor i ubica ukrajinskog civilnog stanovništva.

Ukrajinski Bahmut postao je novi Staljingrad, grad kod kojeg se vode odlučujuće krvave bitke. Ako su u Drugom svjetskom ratu Ukrajinci većinom bili uz Moskvu i prinijeli najviše žrtava pobjedi nad nacistima, sada Kijev drže front civilizacijskog karaktera, sprječavajući moskovske zlikovce, koji su izabrali za sebe simbol Z-la, da napadnu evropske nacije koje drže krst kao svoje hrišćansko obilježje. 

Evropu će spasiti ukrajinski vojnik koji će imati njemačke tenkovi „Leopard“ i protivavionske sisteme „Gepard“, francuske i talijanske sisteme protivraketne obrane SAMP-T, francuska i finska blindirana borbena vozila, engleske helikoptere Hawks, američke rakete HIMARS i ratne vazduhoplove F-16. Demokratski svijet mora se vojno ujediniti i zaustaviti rusku invaziju na Evropu i Centralnu Aziju. Ukrajinski Donbas postaje mjesto gdje ruska mašinerija za ubistva mora biti uništena. Ukrajinski Bahmut postaje tačka odbrane civilizacijskih vrijednosti planetarnog karaktera od prljavih ruskih čizama neofašizma.

Smrt ruskom fašizmu! Sloboda demokratskoj Evropi!