Nacija na bensedinima

Za Antenu M piše: Jakov Daković 

Podatak o dva miliona popijenih anksiolitika tokom prošle godine podstiče na razmišljanje. Sve i da stanje u Crnoj Gori nije po mnogo čemu bilo vanredno mislim da se statistika ne bi puno razlikovala. Depresija i anksioznost možda su i najveća pošast modernog svijeta pa tako i na bogatoj Floridi ljudi jednako pate od njih kao i na Balkanu (možda čak i više).

Zato je neodrživa teza da su nezaposlenost, siromaštvo i opšta besperspektivnost glavni razlog, iako nesumnjivo imaju izvjesnog udjela. Ponekad, listajući kataloge internetskih knjižara, naletim na naslove tipa"Kako misliti kapital" i to me uvijek nasmije. Ne mogu da shvatim zašto bi iko mislio kapital (neka mi oprosti Marksova avet) Kapital nije dostojan promišljanja! Filozofija je ipak i prije svega prima philosophia, tj. metafizika. Lično, ništa ne mogu misliti u terminima novca. Ali mi imamo jednu osobinu da kad neko slovo za veliko ime kao Žižek ili Radomir Konstantinović držimo da je sveto pismo sve što su oni ikad rekli. To ni izdaleka nije tako. Svijet se zaista vrti oko vrijednosti, ali unutrašnjih, "nečujno se vrti" (Niče). Moderni čovjek ih je izgubio i zato pati.

Kad bih živio u svijetu po mojoj mjeri, gdje nema birokratije, regula i procedura, otvorio bih neku vrstu filozofske apoteke - knjižare. Dođe neko i izloži mi problem ,recimo: "Ne vidim nikakvog smisla u životu, razmišljam da sve okončam", ja mu prepišem "Stepskog Vuka", najbolju knjigu o problemu samoubistva (ne, "Mít o Sizifu" ni izdaleka to nije). Ili: "patim od nesanice" - izvolite 50 miligrama Siorana. "Imam problem sa kontrolom afekata" - voilà- za vas je kao poručena Senekina rasprava "O gnjevu". "Dođe mi da poludim" - odlično, evo vam istoimeni naslov dr-a Dušana Kosovića. Ovo je pomalo rečeno u šali ali biblioterapija zaista postoji i kao ideja i kao praksa. A šta ćemo sa demokratskom većinom koja ne voli da čita? Pa, ne znam, neka se tješe time da su većina.

Danski filozof Kjerkegor, rođen 1813-e, dakle iste godine kad i Njegoš, smatrao je da je strepnja jedini mogući odnos prema životu. On je vjerovao da je nemoguće biti hrišćanin a s druge strane, da je nemoguće živjeti a ne biti hrišćanin. Takvom čovjeku život sigurno nije bio lak i nije čudo što se mnogo predomišljao oko velikih odluka te na kraju raskinuo vjeridbu sa Reginom Olsen. Po duhu on je, rekao bih, najsrodniji s Kafkom. Obojica su imali veliki kompleks oca , u čemu vidim i izvjesno latentno neprijateljstvo prema tvorcu svijeta. Za razliku od Kjerkegora, kad čitam budističke tekstove ili Tomasa Bernharda uvijek osjetim radost i vedrinu. Pesimizam je korisna kognitivna strategija i dobar svjetonazor samo kada je totalan, radikalan i filozofski utemeljen, a kod danskog mislioca ostao je nekako polovičan.

Neki dan smo na Anteni slušali zanimljivo predavanje o duhovnosti i psihoterapiji. I moje mišljenje je da treba kombinovati oficijelnu medicinu i alternativu. Autogeni trening (tehnika, ne bend) je, recimo, odlična metoda kojom se dovodimo u stanje gdje nas ne uznemiravaju misli o prošlosti i budućnosti u kojima po pravilu leži uzrok naših nedaća. Rekoh ovo rizikujući da me opet proglase "zen kolumnistom", u prevodu čovjekom koji piše light filozofska štiva à la Osho. Ne marim. Ne stidim se svojih interesovanja i priznajem da mi Osho znači mnogo više od Adorna ili Hane Arent. Što ne znači da ne znam šta je "real thing" - Sri Nisargadatta, of course - najveći ne-akademski mislilac XX stoljeća. Potražite na netu, čovjek je imao fascinantne ideje.

Benzodiazepini, da se vratim na početak, su sjajni ljekovi , o tome nema nikakve sumnje .Primjedba koja se često čuje da oni liječe simptom a ne uzrok nema nikakvog smisla. Da bi čovjek radio na sebi i tragao za uzrocima mora prvo otkloniti simptom.

Strepnja je, najzad, pomalo i etnopsihološka karakteristika. Ljudi ravnice pate od melanholije , ljudi brda - od tjeskobe. U "Šćepanu malom" postoji dijalog ruskog izaslanika Dolgorukova i igumana Teodosija. Dolgorukov pita:

"Nama što smo u svijet široki
Misli lome glave nemilosno
Ali vama što bi ih lomile
Na ovome mjestu uzanome? "

Teodosije mu odgovara:

"U tjeskoti mora se misliti,
I ove su misli različite
Ti sve misliš od dobra k boljemu...
A ja mislim od zla put gorega;
Zlo prenosim, gorega se čuvam."

Nadmudrivanja igumana Teodosija sa ruskim diplomatom i turskim glavarima vjerovatno spadaju u najduhovitije stranice koje je Njegoš napisao. Iako sam blaziran čitalac i rijetko me šta može oduševiti - njemu, Andriću i Crnjanskom uvijek se iznova vraćam. Nemam strah od njihove veličine kao što ga imaju mnogi. Ono što me plaši je lakoća sa kojom se u Crnoj Gori izriču teški sudovi i proriče naša neizbježna propast. Zato se nadam da će DPS održati riječ i vrlo brzo objelodaniti Đukanovićevu kandidaturu što bi trebalo da značajno smanji anksioznost svih koji su hronično zabrinuti za stanje nacije. Red je, brate, da malo strepi i druga strana.