Još malo o izvještaju SO Tivat Narodnoj Skupštini Republike Srbije

Piše: Vatroslav Belan, član Predsjedništva Liberalne partije i odbornik u SO Tivat 

Nekoliko najviših funkcionera crnogorskih opština je u decembru 2022. godine Odboru za dijasporu i Srbe u regionu Narodne Skupštine Republike Srbije i predsjedavajućoj Milici Đurđević Stamenkovski, u srpskoj javnosti poznatoj kao Zavetnici, podnijelo izvještaje o radu i ostvarenim rezultatima na unapređenju položaja Srba u njihovim opštinama.

Odbornici vladajućih većina u podnošenju ove vrste izvještaja najvišem predstavničkom i zakonodavnom tijelu druge države nisu vidjeli ništa sporno. Odbijanjem da glasaju za razrješenje funkcionera može se utvrditi da su izvještaji time postali i zvanični izvještaji naših skupština opština.

Prihvatajući realnost, kao opozicioni odbornik u Skupštini Opštine Tivat imam odborničku dužnost da pružim naknadni doprinos izvještaju koji je podnio predsjednik SO, gospodin Miljan Marković. Kada smo već prihvatili da o radu SO referišemo organima Republike Srbije želim da to ubuduće radimo dobro, profesionalno i sveobuhvatno. Da se ne brukamo.

Redom.

Predsjedavajuća Đurđević Stamenkovski, nakon što je ponosno saopštila da u Srbiji kažu “Dok postoji Herceg Novi, Srbija ima izlaz na more” i citirala stihove “Srpska Boko, srpski Bosfore” je predsjednika Skupštine Opštine Tivat pozvala da joj podnese izvještaj, odnosno “prenese utiske o položaju srpskog naroda u ovoj Opštini”.

Imajući u vidu nadležnosti i mandat predsjednika, Poslovnik i Statut SO Tivat i Ustav Crne Gore, pogrešno bi se pretpostavilo da je gospođa Đurđević Stamenkovski pogriješila, odnosno propustila da Markovića prozove da podnese izvještaj o položaju svih građana u Opštini Tivat, a ne samo građana jedne etničke pripadnosti. Ovaj izvještaj bi se na samom početku stoga mogao smatrati nepotpunim, jer recimo moj položaj kao pripadnika hrvatske etničke grupe nije obuhvaćen. Tu bi naivno došli do dileme da li je gospodin Marković možda pogriješio matični odbor kojem je raportirao, jer ovaj u kojem je to učinio se interesuje samo za položaj Srba. Međutim potvrdio je da ni on nije pogriješio, jer je nešto kasnije u izlaganju jasno pohvalio “ovaj format” .

U uvodnom dijelu gospodin Marković je u ime SO Tivat konstatovao da su problemi Srba u Crnoj Gori gotovo jednaki od primorja do sjevera. Mogao je to recimo potkrijepiti primjerom crkve na Rumiji, koja sa visine zorno pokazuje probleme koje pravoslavni Srbi i njihova Crkva imaju u odnosu na sugrađane rimokatoličke i islamske vjeroispovjesti. Rimokatolici i muslimani su helikopterskim postavljanjem te crkve narušili vjekovnu tradiciju i u podređeni položaj stavili pravoslavne Srbe u Crnoj Gori.

Marković je zatim izvijestio: “Demokratska partija socijalista je skoro 30 godina imala bastion svoje vlasti u Tivtu, ali otprilike 2020. godine uspjeli smo da smjenimo tu vlast. Mislim da ih je u svakom gradu zaboljela ta smjena, ali u Tivtu, s obzirom da su u Tivat najviše ulagali, ta smjena ih je najviše zaboljela”.

U ovom dijelu izvještaj nije na liniji navodnog stvarnog stanja prije 2020. godine. Naime, izvjestivši kako se u Tivat najviše ulagalo, predsjednik SO Tivat uvaženu predsjedavajuću i visoki dom susjedne države nesmotreno dovodi u zabludu. To apsolutno nije u skladu sa istinom koju su on, njegove političke grupacije i koalicioni partneri servirali građanima Tivta i snažno zainteresovanim medijima u Republici Srbiji za lokalne izbore u Crnoj Gori, na osnovu koje su i smjenili vlast, a koja je glasila, između ostalog, da se u Tivtu sprovodi najniže političko i finansijsko profiterstvo, represija i segregacija. Da li je gospodin Marković ovim želio priznati da se u Tivat prije 2020. ipak najviše ulagalo ili je lažno svjedočio gospođi Đurđević Stamenkovski, što ne bi bilo lijepo imajući u vidu njenu funkciju, je dilema koju je uz dodatnu razradu na ovu temu u izvještaju bilo potrebno izbjeći.

Marković: “Ta smjena je počela sa željom Demokratske partije socijalista da sruše krstionicu na Miholjskoj prevlaci. Naravno, građani nisu mogli da se pomire sa tim i imali smo dnevne i noćne straže.”

Istina. Ipak izvještaj bi dobio na sveobuhvatnosti da je gospodin Marković kazao da se radi o nelegalno sagrađenom objektu. To je posebno važno imajući u vidu jasno opredjeljenje aktuelne Vlade Crne Gore koja je u liku svog prvog ministra ovih dana odlučno najavila da će svi nelegalni objekti biti do temelja srušeni.

Kada je riječ o planovima SO  Tivat, gospodin Marković najavljuje izgradnju manastira na Ostrvu cvijeća uz informaciju da “još prije 20 godina blaženopočivši mitropolit Amfilohije je podnio zahtjev za ponovnu, da kažem, izgradnju tog manastira, ali mi (razumno je, imajući u vidu sve momente, razumjeti da se misli na SO) još uvijek nismo dobili čak ni odgovor da li možemo da gradimo ili ne.” I u ovom dijelu izvještaj je mogao biti potpuniji i dati više informacija o tome kako SO Tivat i iz kojih izvora, u na papiru sekularnoj državi Crnoj Gori, planira da gradi manastir i da tako, kako gospodin Marković kaže, “učvrstimo duhovnost u Tivtu”.

Konstatovano je da je Odbor kojem je gospodin Marković podnio izvještaj zainteresovan samo za položaj Srba, tako da više nije uputno izraziti žaljenje što u izvještaju nije predstavljen eventualni plan SO Tivat da izgradi i rimokatoličku crkvu, na lokalitetu koji je već opredjeljen, a čiju izgradnju recimo rimokatolička zajednica želi 70 godina. Ili da odgovori na interesovanja kada će SO Tivat započeti projekat izgradnje džamije, za koju islamska zajednica u Tivtu takođe izražava sve veću potrebu? Nije na meni da kažem, ali pretpostavljam i da bi vjernici Crnogorske pravoslavne crkve u Tivtu željeli da im SO izgradi bogomolju.

Prema izvještaju, SO Tivat planira i organizaciju mnogo više kulturnih događaja, ali tako da mnogo više Srba, nego što je to sada slučaj, bude zastupljeno u kulturnim događajima. Nisam zaista upoznat koliko Srba učestvuje u kulturnim događajima u Tivtu, ali u Statutu i Poslovniku o radu SO nisam pronašao njenu nadležnost u organizaciji kulturnih događaja i obavezu preferiranja aktera sa tačno određenim krvnim zrncima. Ostavimo to za ispravljanje do narednog izvještaja Narodnoj Skupštini Republike Srbije.

Predsjednik SO Tivat dalje referiše: “Nažalost bili smo svjedoci svih ovih godina da bukvalno sama pomen, kada izgovorite Srbin, to se moralo govoriti nekim tišim glasom.” Takođe prenosi dodatna iskustva kao popisivač na popisu 2011: “Prosto sam želio na terenu da vidim kakav je to strah i kako su naši sugrađani pritisnuti. Imao sam priliku ulazeći u kuće, vršeći popis da prosto gledam jedne tužne sudbine, gdje prosto ljudi, znate dolazite u jednu situaciju da majka ili otac savjetuje dijete ‘nemoj se pisati kao Srbin, moraš upisati fakultet, nećeš se moći zaposliti’. To su jedne, mislim, ne znam, strašne stvari. Ali to smo mi proživljavali 30 godina.”

Da me zamolio za asistenciju u pripremi izlaganja gospodinu Markoviću bi zasigurno pomogao da ove tvrdnje potkrijepi jasnim dokazima, upravo prikupljenim na tim strašnim popisima. Zaslužio bi dodatne simpatije predsjedavajuće Đurđević Stamenkovski, a sigurno i njegovog idola, Arno Gujona, da je bio prisutan. Naime, sav strašni sud o kojem je Marković referisao se vidi kada se recimo stavi u odnos kretanje udjela etničke grupe kojoj ja pripadam i etničke grupe kojoj on pripada u ukupnom broju stanovnika Tivta:

U apsolutnim brojevima to izgleda još strašnije po gospodina Markovića, jer se broj stanovnika Tivta sa 9 315 iz 1981. uvećao na 14.031 u 2011. Ako ovi podaci na primjeru Tivta ne dokazuju njegove utiske, ne znam što bi drugo moglo dokazati. I zbilja je šteta što ih nije prezentovao u svom izlaganju, da pojača izvještaj SO Tivat. Zaista me čudi, predsjednik SO Tivat i partija kojoj pripada su pasionirani ljubitelji popisa. Gore od želje za novim popisom.

I dok je Marković preživljavao muke i na popisu 2011. se suočavao sa teškim sudbinama ispitanika, koje je prvi reket svijeta sa bilborda pokušavao nekako da ohrabri i izbavi sa puta strave i užasa u Crnoj Gori, mojoj sestri su pojedini funkcioneri jedne od članica tadašnje vladajuće koalicije u Tivtu, čija su dva stuba bili oni bez kojih ne bi bilo Crne Gore i oni koji su uvijek na pravoj strani istorije, poručili da ne može da računa na zaposlenje u Tivtu dok joj je brat liberal.

To bi recimo ja referisao Milici Zavetnici.