Ruska prijetnja državnim udarom probudila iz sna Kišinjev

Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko

Pridnjestrovlje (Transnistrija) je odmetnuta regija duž lijeve obale rijeke Dnjestar koja pravno pripada Moldaviji (Republika Moldova). 1992. nakon konflikta sa oficijelnim Kišinjevom, regija nije željela da ostane u sastavu nezavisne Moldavije i počela se nasilno odvajati, što dovelo do sukoba u kojem je Moskva snažno podržala separatiste. Na strani separatista učestvovala je i 14. armija koja je tamo ostala poslije pada Sovjetskog Saveza, a bila je pod kontrolom Kremlja. To je danas samoproglašena, međunarodno nepriznata Pridnjestovska Moldavska Republika sa centrom u gradu Tiraspolj. Rumunski naziv za tu regiju je Transdnjistrija.

Koliko dugo će postojati ova odmetnuta i iz Moskve kontrolisana paradržavna tvorevina? U njoj se i dalje nalaze se nalaze dijelovi bivše 14. armije,  sa ogromnim zalihama starog oružja iz dova SSSR. Tu je baziran i centar ruskih obavještajnih službi, koje djeluju protiv interesa Kišinjeva i Kijeva. Zato je i  sada Pridnjestrovlje realna opasnost za udare s leđa po ukrajinskoj strani u regiji Odesa, a još više prijetnja za udar na Kišinjev, imajući u vidu da je moldavska vojska malobrojna, slabašno opremljena i loše pripremljena.

Do danas je Pridnjestrovlje ostalo tačka zamrznutog konflikta koji može u svakom trenutku poljuljati stabilnost Moldavije. Od početka ruske okupacije Krima, u martu 2014. ukrajinska strana presjekla je dovoz oružja i rotaciju vojnika iz Ruske Federacije za ovu regiju. Pregovarački format koji je formiran još 2006.  „5 plus 2“ (Pridnjestrovlje, Moldavija, Ukrajina, RF, OESS, a takođe EU i SAD) sada ne funkcioniše. Kišinjev i Tiraspolj odavno su iscrpili ideološke, etničke i političke komponente svoje konfrontacije i ne mogu tu ništa promijeniti samostalno, bez intervencije spolja.

U principu, u posljednje vrijeme Kišinjev i Tiraspolj nisu ulagali značajne napore radi produžetka dijaloga. Za razliku od separatističkih regija Gruzije (Južna Osetija i Abhazija) Pridnjestrovlje nema zajedničke granice sa Rusijom, što značajno otežava Kremlju da konstantno ostvaruje odlučujući uticaj. Stoga Kišinjevu i ne smeta da konačna odluka bude donesena nekad kasnije.

U Transdnjistriji najuticajnija je je finansijska grupacija „Šerif“ koja kontroliše i političku situaciju u regiji, u kojoj je smješteno 1700 ruskih vojnika i 400 ruskih mirotvoraca. Zbog ukrajinske blokade to su uglavnom predstavnici lokalnog stanovništva koji posjeduju ruske pasoše, mada većina od njih imaju još  moldavske, rumunske ili ukrajinske dokumente. Tamo je smješteno i 200 ruskih agenta specijalnih službi.

U principu, politička i ekonomska proruska elita Transdnjistrije nije zainteresovana za novi konflikt sa Kišinjevom, a kamoli da bude iskorišćena u napadu na Ukrajinu. Za to je,međutim, veoma zainteresovana Moskva. O tome svjedoče ruski dokumenti koje su zaplijenili ukrajinski obavještajci, gdje je vidljivo kako je Kremlj spremao državni udar u Moldaviji. To je u jednom trenutku probudilo iz sna zvanični Kišinjev koji je počeo odlučno djelovati kako bi spriječio planove Moskve da umjesto proevropskih, dovede na vlast u Moldaviji proruske snage, koristeći podršku inostranih državljana - uglavnom RF, Bjelorusije, Srbije i Crne Gore.

Kišinjev bi morao pod hitno da zabrani ulazak nizu građana iz ovih zemalja, da postavi novog premjera (sadašnjeg savjetnik za odbranu proevropske predsjednice države Maje Sandu) i, napokon, da uvede sankcije liderima i tajkunima Pridnjestrovlja, planiranih da  odigraju odlučujuću ulogu u realizaciji kremaljskih planova nasilne promjene vlasti i ubistva niza proevropskih moldavskih političara. Oficijelni Kijev izrazio je spremnost da, ako treba, pruži pomoć radi izbjegavanja opasne eskalacije situacije u Moldaviji, koju je pripremila ruska strana.