Sve nijanse CV-ja u RTCG

Za Antenu M piše: Petar Pesterović 

Proces sticanja akademskog obrazovanja, umijeća, menadžerskih i inih vještina kojima već 18 mjeseci dvojac Boris Raonić – Drljević dr Veselin voza RTCG, vjerovatno će biti izučavan kao case study ugrožavanja javnog interesa i demonstriranja apsolutne neodgovornosti u tom procesu. Sad je već izvjesno da će tome prethoditi i malo duža istraga i procesuiranje pred državniim organima. 

Biografije ova dva vrla menadžera odavno su dostupne na sajtu RTCG. Kod Raonića nema početka i kraja studija, koje su uhvatile četvrtvjekovni raspon, ali ima bitnog podatka da je bio rukovodilac "Škole političkog rukovodjenja" koja organizuje panele i druženja političara i novinara. Inače, na Raonićevu RTCG "nema političkih uticaja" i on se "ne priklanja ni jednoj političkoj ideji". On se priklanja svima i svakoj, samo su neke "ravnopravnije".

Drljević je uspio da svoje međunarodne publikacije na engleskom jeziku na Portalu RTCG nabroji - ćirilicom, što je još jedan dokaz neobuzdane eklektike fudbalskog suca koji je geografiju doktorski nadogradio prepisivanjem Master plana crnogorskog turizma.

Vjerovatno su se mnogi zapitali koji su to drugi menadžeri koji čuvaju javni interes u Javnom servisu koji, kako ponosno ponavlja Raonić, jača snagu države Crne Gore. Ko su ljudi koji svojim talentima i pregalaštvom uspijevaju da nadomjeste brljotine vodećeg dvojca? I dobili smo odgovor, ponovo na Portalu RTCG đe su zasijali CV ostalih top menadžera.

Iz STR PUŽ na čelo Finansija RTCG

Tijana Vujošević, pomoćnica generalnog direktora za finansijske i pravne poslove diplomirala je na Ekonomskom fakultetu, u prvom navratu je bila zaposlena u RTCG od 2003- 2005 (studentske godine u kojima izgleda niko nije uočio njen medijski talenat), a potom je radila u "renomiranim kompanijama", diplomatskoj misiji Azerbejdžana, da bi se vratila u RTCG na mjesto savjetnika za razvoj, a potom šefa Kabineta generalnog direktora. 

Rijetko se ko u sopstvenom CV-ju diči renomiranim kompanijama bez navođenja njihovog imena? Izgleda da su kompanije bile renomirane ali ne i pozicija Tijane Vujošević u njima? Fakti, a ne samoimpresija pomoćnice, kažu da STR PUŽ za prodaju suvenira, koja je prije administrativnih poslova u ambasadi obilježila karijeru Vujoševićke, definitivno nije renomirana kompanija. Zato je ona u RTCG došla 2015. sa nepune dvije godine radnog staža.

Kad ste rođeni 1983, pa dođete u RTCG sa 32 godine pravo na mjesto savjetnika za razvoj u burnom momentu digitalizacije, to mora nešto da znači. To ili govori o vašim sjajnim sposobnostima. Ili, ipak, o (ne)odgovornosti onih koji su vas tu doveli! A riječ je, zapravo, o predizbornoj igri moćnog tria: bivšeg sekretara RTCG (člana familije Tijane Vujošević), generalnog direktora koji je gradio poziciju za novi mandat i tadašnjeg predsjednika Savjeta RTCG, koji je kasnije zbog nepotizma dao ostavku.

O njenom četvorogodišnjem savjetničkom doprinosu za razvoj ne postoji nijedan izvještaj, ni tačka u WORDU. Istina, u to je doba  Tijana Vujošević bila prilično agilna u uticaju na kreiranje tendera za projektovanje buduće zgrade RTCG, uz učešće članova njene familije i za članove familije! U opštoj gužvi oko RTCG, zrnce nepotizma ostalo je neprimijećeno. Zato ni kasnije, sada već kao šefica Kabineta bivšeg generalnog direktora, nije vidjela proceduralnu smetnju da se projektovanje scene za virtuelni studio dodijeli članu njene familije, a izdašni honorari isplate njenoj rođaki koja je spremala sjednice Savjeta, i to iz penzije u koju je otišla sa dotada najvećom otpremninom u istoriji RTCG!

Uz podršku jednog od avgustovskih pobjednika, uvijek oportuni Raonić odlučio je da je unaprijedi, primijetivši njene predrasudama i profesionalnim znanjem neopterećene ideološke i intelektualne potencijale. Uz to joj je, kao nagrada, došlo i učešće u čuvenoj "Školi političkog rukovođenja", tom rasadniku talenata koji, svojevoljno ili nevoljno, postanu dio Raonićeve mreže upitnog cilja i karaktera.

Pozicija sive eminencije RTCG, očito je, veoma prija tako da i danas Tijana Vujošević podjednako ne poznaje sve sfere poslovanja RTCG, ali uspješno "pokriva" sva putovanja u inostranstvo raznim povodima, počevši od digitalizacije arhiva i međunarodne saradnje, do sajma opreme u Las Vegasu (blizu Kalifornije u kojoj je učila srednju školu). Plus raspodjelu varijabila, koja je bila poseban predmet pažnje i upozorenja DRI.

Radijacijom protiv krađe, tenderom protiv opreme, autsorsovanje radi tezgarenja

Biografija Dejana Vujovića, pomoćnika generalnog direktora za tehniku (u naslovu piše "tehnologiju", ali nije važno jer on pokriva sve) nezasluženo zauzima isti prostor sa ostalim pomoćnicima. Njegovo djelovanje, još od 2012. krucijalno je za razumijevanje kako institucije potpadaju pod ideju i softpower pojedinaca kojima karijera (ne)ide ukorak sa znanjem. Nego prednjači, zahvaljujući sposbnosti (snalažljivosti) da se obični radni procesi nametnu kao epohalne ideje, selfmarketingom i lakoćom kojom se uklanja konkurencija (eufemizmi kojima pokušavamo da izbjegnemo pravu riječ – beskrupuloznost).

Vujović je iz bankrotiranog IN-a, koji je u takvu poziciju zapao i zahvaljujući njegovim investicijama u tehniku, došao u RTCG kao spasitelj, znalac i kreator buduće digitalizacije. Obećavao je digitalizaciju u roku od godinu. Ispostavilo se da mu je trebalo 8 godina i 18 miliona. To jest, ako ćemo da cjepidlačimo, i do dan danas proces digitalizacije nije sasvim završen. U međuvremenu su sve sistematizacije bile prilagođene njegovim referencama, kao i spremi ljudi koje je on namjerio da postavi na određena mjesta.

Prilično ubjedljivo prikazao je Savjetu RTCG da nestanak struje u zgradi ne bi imao tako strašne posljedice da je sistem bio digitalizovan. Za ukradene linkove tvrdio je da su radioaktivni! U međuvremenu je raspisivao tendere za održavanje opreme i spoljnje produkcijske usluge, na kojima su pobjeđivale  iste firme po, za njih, prilično zahvalnim cijenama. Digitalizacija je bila MUST svih procesa u RTCG, tako da je Vujović kroz tenderske komisije, odmorima koje nije koristio, danonoćnim projektnim radom, odlascima na broadcasting sajmove diljem svijeta (u već pomenuti Las Vegas putovao je više od 10 puta, što ga čini crnogorskim rekorderom među producentima, inženjerima, političarima i strastvenim kockarima), u 10 godina zaradio je više od 200 hiljada EUR. Dakle mnogo više od direktora TVCG koji su svojom funkcijom, ali i odgovornošću uvijek na udaru javnosti i rijetko da mogu da spoje dva mandata.

Sve ovo bi moglo biti i podnošljivo  da nema jednog bitnog detalja. U stvari, više njih. U zvaničnoj biografiji Vujovića piše "učestvovao u integraciji više televizijskih kanala i mreža na Balkanu, integrisao tehnička i produkciona rješenja, kao i selekciju i obučavanje kadra..."  I bilo je tako. Vujovića je uglavnom angažovala kompanija iz Beograda "TA" koja je u ime glavnog nosioca najvećeg tendera u istoriji RTCG isporučila gro opreme za naš Javni servis. Za nju je Vujović definitivno obavljao poslove u septembru 2018. u Tirani, a i nedavno, u jednoj podgoričkoj televiziji. U isto vrijeme, dok pomoćnik generalnog direktora završava poslove u komšiluku i okruženju, RTCG izdvaja milionske iznose za održavanje opreme!

Istina, tu je anagažovan jedan njegov pouzdani kolega iz TV IN, trenutno radi kao support IT sistema crnogorskog sudstva. Koji je mnogo prostiji od zahtjevnog sistema RTCG. Ko ga je preporučio za taj posao retoričko je pitanje. Na stranu kodex koji se redovno nabija na nos novinarima i kamermanima kada imaju skroman  van-RTCG angažman. Izgleda da je RTCG ulaganjem u Vujovića pomagala svim televizijama na Balkanu, osim sebi. Jer je danas, u proceduralnom i organizacionom smislu, tehnika kojom se bavi Vujović u rasulu je. Inženjeri se bave sitnim popravkama, sav stručni posao je autsorsovan za ogroman novac. Još nije nabavljena oprema za veliki studio tako da se koristi rasvjeta iz 1984.

Nabavke preko T-A i dalje traju, naravno uz učešće Vujovića u tenderskom definisanju opreme. Ovo je samo logičan nasatavak ili epilog skoro komične epizode iz novembra 2018. kad je  Vujović ubijedio Savjet RTCG da se drugi dio tendera raspiše sa dobijenim finansijskim sredstvima, ali za mnogo manje opreme, jer je on na posljednjem pohodu u Amsterdam vidio da je tehnologija toliko napredovala da se njegov plan može ostvariti i bez uređaja koji su izostavljeni sa spiska. Vrijednih milion EUR. Jedino je akademik Perko Vukotić u tome vidio nelogičnost. Dozvolu za tender u vrijednosti od 11 miliona , plus - minus milion, Vujović je dobio ubrzo  na elektronskoj sjednici Savjeta. Ne zna se kako je ko glasao. Svemu je prethodio instruktivni put za Beograd đe je, valjda, budući isporučilac i podizvođač (T-A) utvrdio - što je višak za RTCG!?

Uz sve to, i dalje se ne zna se šta je bilo sa pola miliona EUR koji su bili planirani kao odšteta od snabdijevača opreme ako se digitalizacija ne okonča do avgusta 2019?! Prvi zapisi o tehničkom prijemu su iz januara 2020. Korona je počela u martu 2020. Suština ovog problema i zorne biografije, kao i pola miliona za koje Savjet RTCG ne pokazuje zainteresovanost uprkos pitanjima Media centra, recimo, sastoji se u stavci: "Naručilac je dužan da preduzme neophodne mjere kojima se sprječava sukob interesa lica koja učestvuju u postupku javne nabavke. Ovlašćeno lice, službenik za javne nabavke, članovi komisije za otvaranje i vrednovanje ponuda, lica koja učestvuju u pripremi poziva za javno nadmetanje, poziva za nadmetanje i tenderske dokumentacije, lica koja učestvuju u planiranju javne nabavke i druga lica koja učestvuju, neposredno i posredno, u postupku javne nabavke dužna su da, bez odlaganja, obavijeste naručioca o postojanju sukoba interesa, kao i ekonomskog ili drugog ličnog interesa kojim se može kompromitovati njihova objektivnost i nepristrasnost u postupku javnih nabavki. Lice iz stava 2 ovog člana ne smije da zasnuje radni odnos ili da se po bilo kom drugom osnovu angažuje kod ponuđača sa kojim je zaključen ugovor o javnoj nabavci u postupku u kojem je učestvovalo, njegovim pravnim sljedbenikom ili sa njima povezanim licem, najmanje dvije godine nakon zaključivanja ugovora o javnoj nabavci." – član 16 Zakona o javnim nabavkama Crne Gore.

Postavlja se pitanje da li je tadašnji agilni generalni direktor RTCG Božidar Šundić znao za ove procedure i operacije ili je bespogovorno vjerovao svom tehničkom direktoru.

Prepodobni egzekutori tuđih pakosti

Mada nije tako dugo u RTCG, još jedna biografija zaslužuje pažnju. Iako negira da ima bilo kakav uticaj na program, Boris Raonić ima pomoćnika za program Mitra Rakčevića. Koji ne pripada matrici proklamovanog ljevičarstva i crnogorstva koje katkad frivolno deklariše Raonić, ali mu je vjeran školski drug. I to, u površno ljudskoj ravni treba cijeniti. Rakčević, dakle, nije ni savjetnik, već je u operativnom smislu nadređen direktorici TVCG, čija je funkcija prepoznata Zakonom i birana je na javnom konkursu.

Rakčević važi za prilično operativnu osobu koja sa dozom šarma i građanske uljudnosti, na manje bolan način, sprovodi pakosne zamisli Borisa Raonića. Do kad će ta podjela uloga na dobrog i lošeg policajca funkcionisati i hoće li ovom perspektivnom novinaru, ovjenčanom čak i nekim nagradama, istina nekredibilnih profesionalnih udruženja, u tome pomoći znanja stečena na Fakultetu za menadžment u Beogradu (ne zna se kad i sa kakvim programom, ali izgleda spornim baš kao i Raonićeva pravna diploma), viđećemo?

Na kraju jedna, do skoro, relativno nesporna biografija. Direktorica TVCG Marija Tomašević završila je Agronomski fakultet. Na vrijeme! Radila je u TVCG do 2006. I ponajviše ostala zapamćena po tome što nije objavila vijest o napadu na "Kule bliznakinje" 11. septembra. U Atlasu, TV In i TV Prva pamte je kao osobu od integriteta. Izgleda da je povratak u RTCG shvatila kao čin Raonićeve milosti, a ne kao šansu da se distancira od partijskih postavljenja, zahvaljujući kojima je dolazila na pozicije prethodnih nekoliko godina.

Neposredno pred Novu godinu, Raonić je nezakonito dao otkaz velikom profesionalcu, ženi besprijekorne biografije, vrhunske stručnosti i apsolutne lojalnosti kući u kojoj radi. Uz to, školskoj drugarici Marije Tomašević. I prije i poslije toga, Tomašević je dodavala svoj potpis ispod Raonićevih kadrovskih egzekucija. 

U kodeksu novinara zapisana je obaveza da se štiti javni interes i interes pojedinaca (valjda uzornih građana i profesionalaca). Od Marije Tomašević se nije čula ni riječ. Ni utjehe, ni pobune. Na pravdi boga otpuštena školska drugarica nije dobila ni cvijet. Bar djelić flore kao znak pažnje (molbe za oprost) od ekspertkinje za oblast agronomije.

Tako čovjek zakorači u faunu iz podnaslova ovog  teksta.

I tada biografija postaje potpun višak.