Piše: Jadranka Selhanović
Ružica, prelijepo žensko ime. I, upravo, dok ga izgovaraš, čini ti se da se pred tobom mora pojaviti neki nježan ženski stvor. Lijep i vedar, nasmijan, dobronamjeran. Valjda neka moja zamisao. Ubjeđenje. Sve do juče. Kad se sve sruši. Sa prikazom jedne nove „drugačije Ružice“, koja posta sve ono što se nije moglo ni pomisliti da može biti. Ili može?
I, eto, baš juče, prikaza se ta nova, opaka Ružica. Namrgodila se. Izgubila onu žensku blaženost. Odagnala svoju ljepotu. Ispunilo je neko preveliko zlo. Prekrilo joj lice. Mržnja izvire iz nje. Posebno se izopačile oči. Kao da prijete. Mačem i ognjem. Svakom ko, navodno, nije njen. Po nekom njenom izboru. Samo njoj znanom. Prizor!
No, dobro je. Rekoše da pokušavaju da je vrate. Nekom čudnom terapijom. U novo stanje. Ili, da makar prikriju ono u što se pretvorila.
Sveštenik SPC: Freskama htjeli da osudimo grijeh, ne pojedince i narod
20.02.2023. 18:25
Backovic E.
I tako…..cekajuci na njihovo civilizirano ponasanje……pogibe, nestade Crna Gora. Sap’tom pade……!!
JovoZ
Partizani i Turci ih stalno napadaju.
Vanja
Eno, Vucicevi tabloidi vec pjene kako se Srbima u CG zabranjuje da obiljezavaju svoje stradanje iz 17 vijeka. Usavrsili su laganje do te mjere da to postaje umjetnost.