Srpski kalup za Crnu Goru Rusija koristi protiv Ukrajine

Piše: Stefan Todorović

Danas, u kontekstu kulturnih, društvenih, vjerskih i političkih događanja u Ukrajini i Crnoj Gori, jasno je da ne govorimo o mitu u njegovom tradicionalnom značenju kao priči ili predanju o uglavnom natprirodnim radnjama bogova ili nekog junaka. Jasno je da ne govorimo o pozitivnim aspektima mita, iz perspektive vremena kada je prepirčavanje mitova imalo svrhu obnavljanja kolektivnog pamćenja i ośećaja pripadnosti određenoj cjelini, bilo etničkoj, nacionalnoj ili kulturnoj. Jasno je da ne govorimo o vremenima kad je vladala široka neobrazovanost i velika nepismenost stanovništva i kad je mit imao ključnu političku, društvenu, vjersku i kulturnu ulogu. Već govorimo o pervertiranom mitu, odnosno svojevrsnoj zloupotrebi raznih elemenata mita u dnevno-političke svrhe za ostvarivanje i pravdanje političkih ciljeva, koji, nažalost, u slučaju Ukrajine doživljavaju zločinačke razmjere genocida i kulturocida.

Iako današnja upotreba starih i konstrukcija novih mitova mogu izgledati infantilno, svjedoci smo da igraju ne tako malu ulogu i da u kombinaciji sa propagandom i lažnim vijestima imaju razarajuće dejstvo u nerazvijenim društvima poput crnogorskoga. Zločinačka ruska agresija na Ukrajinu dodatno je otvorila i ponovo postavila pitanje borbe s lažnim vijestima, s iskrivljenim percepcijama stvarnosti i zabluđelim perspektivama budućnosti, borbe s raznim mitovima, s istorijskim falsifikatima i iskrivljenim čitanjem i učitavanjem istorije, kao i borbe s faktičkom neinformisanošću crnogorskoga društva.

Crna Gora je već više od vijek i po suočena s raznim elementima navedenih problema s kojima se do danas nije na adekvatan način izborila. I dalje je bez pravog odgovora i strateškog promišljanja i djelovanja u pravcu rješavanja pomenutih problema, dok trenutne društveno-političke prilike u Crnoj Gori dodatno otežavaju tu borbu. Ona se danas definitivno mora voditi bez državne institucionalne podrške koja je i do avgusta 2020. bila na minimalnom mogućem nivou. Iskustvo naših ukrajinskih prijatelja na tom planu nam svakako može puno pomoći, što nam nesumnjivo govori i ovaj okrugli sto.

Ruska propaganda i mitovi o Ukrajini nakalemili su se na već izgrađenu infrastrukturu i šemu višedecenijskog djelovanja srpske propagande i srpskih mitova u Crnoj Gori. Ona uključuje sinhronizovano političko, medijsko i vjersko djelovanje raznih organizacija i pojedinaca – od proruskih i prosrpskih antizapadnih političkih stranaka predvođenih Demokratskim frontom koji sada već neskriveno slijede Demorkate, Ura i Evropa sad, preko srpskih medija u Crnoj Gori koji čine 80% svih crnogorskih medija, uključujući i javni servis Crne Gore; terenskog i medijskog rada sveštenika Crkve Srbije do pojedinaca i kulturnih udruženja poput Matice srpske u Crnoj Gori, Udruženja književnika Crne Gore, Udruženja novinara Crne Gore – koje je nedavno posthumno Darji Dugini dodijelilo nagradu za životno djelo za 2022. godinu, inače ćerki Aleksandra Dugina koji se smatra za jednog od ideologa Kremlja, „ruskog svijeta“ i agresije na Ukrajinu. Navedeno djelovanje praćeno je i raznim paramilitarnim udruženjima i organizacijama u Crnoj Gori – Noćnih vukova, Kozačke vojske te raznih pravolsavnih bratstva poput Tvrdoša i Miholjskoga zbora.

Navedene strukture, neke otvoreno a neke prikriveno dosljedno slijede propagandu zvanične Moskve i vrše indoktrinaciju crnogorskih građana.

Sve elemente propagandne satanizacije Ukrajine i ukrajinskog naroda koje dolaze iz Moskve i koje slušamo i gledamo u nastupima samog Putina i njegovih propagandista, nalazimo i u Crnoj Gori, kod već navedenih struktura. To su priče o navodnoj ugroženosti ruskog stanovništa i ruske kulture u Ukrajini, priče o denacifikaciji i demilitarizaciji Ukrajine kao i priče o nepostojanju i negiranju ukrajinske nacije, kulture i jezika, odnosno nemogućnosti samostalnog egzistiranja te kulture van šire ruske narodnosti, kulture i jezika.

Iako je nezahvalno izvoditi paralele, iz razloga različitih društvenih i političkih procesa u formiranju ukrajinske i crnogorske države i njenih kultura, nemoguće je ne uočiti podudarnosti u imperijalnom djelovanju njihovih najbližih suśeda. U političkom smislu, i Ukrajina i Crna Gora, kad su u pitanju Rusija i Srbija, mogu orbitirati samo u ruskom i srpskom svijetu, đe bi se očitavala provizornost njihove državne i političke nezavisnosti. Dalje, Ukrajinke i Ukrajinci su od strane ruske političke i kulturne elite etiketirani kao nacisti i plaćenici Zapada koji rade na rasturanju ruskoga bića, dok su Crnogorke i Crnogorci od strane srpske političke i kulturne elite etiketirani kao ustaše, milogorci i plaćenici Zapada koji rade na rasturanju srpskoga bića.

Zatim se i ukrajinska i crnogorska nacija i kultura permanentno negiraju, potiru i prisvajaju od navedenih suśeda. Da bi na kraju, navodna ugroženost građana Crne Gore koji se nacionalno izjašnjavaju Srbima služila kao izgovor Srbiji da se miješa u unutrašnja pitanja Crne Gore dok identični argument, navodnu ugroženost građana Ukrajine koji se nacionalno izjašnjavaju kao Rusi, Rusija upotrebljava za miješanje u unutrašnja pitanja Ukrajine koje je preraslo u otvorenu zločinačku vojnu agresiju.

Kroz Crnu Goru teku dvije društveno-političke i kulturne struje, jedna je velikoruska, velikosrpska, antizapadna o kojoj sam govorio u dosadašnjem izlaganju a druga građanska, crnogorska i prozapadna koja se, ovđe na Cetinju, kada je odnos prema Ukrajini u pitanju, očitovala kroz svakodnevne protestne šetnje podrške Ukrajini održavane tokom prvih sto dana ruske agresije, kasnije preinačene u jednomjesečne protestne šetnje, svakog 24. u mjesecu, referišući se na 24. februar kad je počela sveobuhvatna zločinačka ruska vojna agresija na Ukrajinu.

Mišljenja sam, da su sigurno navedeni elementi i paralele između Ukrajine i Crne Gore, podsvjesno ili svjesno, kod velikog broja građana Crne Gore, prozapadne i građanske provenijencije, izazvale snažne emocije koje su ih potakle da se solidarišu i pruže snažnu podršku ukrajinskom narodu u njegovoj herojskoj borbi za slobodu. Slava Ukrajini! Da je vječna Crna Gora!

(Izlaganje Stefana Todorovića na Okruglom stolu "Ukrajinski mitovi o Crnoj Gori, crnogorski mitovi o Ukrajini" na kojem su još govorili: Milan Marković, sekretar crnogorskoga PEN centra i prodekan za međunarodnu saradnju FCJK, Natalija Iščenko, novinarka, urednica ukrajinskog portala "Балканський оглядач" (Balkanski kolumnista), Olesj Donij, ukrajinski іstoričar, građanski aktivista, lider "Revolucije na granitu" (1990), Oleksij Mustafin, istoričar, novinar, autor prve knjige o istoriji Crne Gore na ukrajinskom jeziku, Vukota Vukotić, istoričar, Olha Lenj, voditeljka autorskih programa "Hronike informacijskog rata" i "Hronike rata" na televizijskom kanalu "Espreso". Okrugli sto su organizovali crnogorski PEN centra, FCJK i ukrajinska fondacija "Astamur Gumba".)