Retrogniti

Za Antenu M piše: Jakov Daković

U sjajnom romanu Filipa K. Dika "Tri stigme Palmera Eldriča" grupa kolonista na Marsu se bori za opstanak u postapokaliptičnom svijetu. Važnu ulogu u fabuli imaju pojedinci koji se zovu prekogniti zbog svoje naročite moći. Prekognicija je navodna sposobnost da se (pred)vide budući događaji neracionalnim metodama saznanja. Nauka je zasad još uvijek ne priznaje iako FBI i CIA koriste sposobnosti takvih ljudi.

Crnogorsku društvenu scenu već duže vrijeme karakterišu analitičari koje bih, u nedostatku adekvatnijeg izraza, mogao nazvati retrogniti. Oni, naime, tvrde da znaju kako bi se stvari odvijale u vremenu koje je prošlo - samo da je neko njih poslušao.

Moram reći da me ontološki status prošlosti uvijek zanimao. Šopenhauer i budizam uče da, pošto svaki trenutak odmah postaje prošlost, biće zapravo i ne postoji već postoji samo nastajanje, shvaćeno kao tok. Neki filozofi i fizičari smatraju suprotno - da sve postoji uvijek - doktrina poznata kao eternalizam. E sad, kako god stvari stajale sa prošlošću, glavni problem sa tvrdnjama retrognita je što su neprovjerljive. To je kao da kažete - da sam juče išao na basket danas bi bilo vedro. Ko to može osporiti, molim vas? Niko. To se ne može ni osporiti ni dokazati i baš u tome je draž takvih misaonih igara.

Cijenjeni čitaoče, kad bih bio bezobrazan, mogao bih i ja malo da se igram hipoteza i kažem na primjer - da se Draginja Vuksanović odrekla kandidature u korist Mila Đukanovića on bi pobijedio u prvom krugu. Možda bi a možda i ne bi. Treba tu dosta računanja a meni brojevi baš i ne idu. Enivej, SDP-ovci imaju određene političke motive zašto su istakli svog kandidata i to je sasvim legitimno.

Kad bi se retrogniti zadržali bar na toj jednoj tvrdnji ("da su me onomad poslušali sve bi bilo drugačije") to bi još i bilo podnošljivo iako je logički neodrživo zbog faktora neprovjerljivosti kao što i rekoh. Ali oni su toliko kreativni da su u stanju da izmaštaju čitav kauzalni lanac zbivanja - zato što ste sve pogrešno radili desile su vam se litije, zato što niste povećali plate izgubili ste izbore a zato što ste dali mandat Dritanu Andrija Mandić će (daleko bilo) pobijediti na izborima.

E pazite sad - neki od tih mudraca su svojevremeno radili u Đukanovićevom kabinetu kao savjetnici za kulturu i prevodioci za albanski. Nekim drugima je Milo nudio resor u vladi ali to je bilo ispod njihovog akademskog dostojanstva. Možda su oni to zaboravili ali ja imam nezgodnu naviku da sve pamtim (Merkur u Raku). Zašto tada nisu skrenuli pažnju predsjedniku na narastajuću opasnost od velikosrpskog nacionalizma čija je najjača poluga SPC? Pa zato što su retrogniti. Oni sve vide i znaju , ali tek pošto se desi! Izuzetna osobina, indeed. Toliko rijetka da je samo najumnije glave posjeduju.

Znate, u religijama Indije postoji jedna ideja koja se zove karma. Najspektakularnija misao u vezi sa njom je da se i tvorac, Brahma, nakon razgradnje svijeta i perioda njegovog nepostojanja (kalpa i pralaya) ne sjeća svoje pređašnje karme. I Bog je u zabludi da se sve dešava po prvi put! Za Induse, dakle, i bogovi kao u grčkom mitu ljudi nakon jednog životnog ciklusa piju iz Lete, vode zaborava.

Zašto vam ovo pričam? Pa, vidite, karma je sve što činimo, govorimo i mislimo. Zato je jako loše i demotivišuće govoriti da se u okupiranoj zemlji pobjednik unaprijed zna. Time utičeš na ljude da pomisle :"A što bih uopšte izlazio na glasanje kad je ionako sve uzaludno? ". Vrlo, vrlo, pogrešno.

Ja se, poučen iskustvom, sve više suzdržavam od apodiktičkih tvrdnji jer su one nezahvalne. Nadam se da će Đukanović pobijediti, to je sve što mogu reći. A jasno mi je da su okolnosti teže nego ikad. Uzgred, moram dodati da je Ljubo Filipović, pišući juče, najotvorenije do sada, o crnogorskom nacionalizmu, potvrdio mnoge stvari koje sam nedavno govorio a koje su naišle na nerazumijevanje dijela suverenističke javnosti.

Samo se bojim da naši nacionalni mudraci i sveznadari sad ne opletu po njemu, pa ću ja morati da ga branim od njegovog kolumniste. Ni to ne bi bilo nemoguće u Crnoj Gori u kojoj je politički i društveni život već neko vrijeme nadrealan, bizaran, katkad i halucinantan baš kao i proza Filipa K. Dika.

Eto, vidite, upravo zato je život zanimljiv, zbog faktora iznenađenja i nepredvidljivosti, zbog neočekivanih obrta, peripetija i savezništava.

Kao i sami izbori, uostalom.