Brod bez daljinskog upravljača

Za Antenu M piše: Jadranka Selhanović

Ako iđe na svijetu postoji zabavište za odrasle, onda mora biti da je to kod nas.

A, vaspitača od svakud. Domaćih i još više stranih. Da nas vaspitaju i prevaspitavaju. Jer, kako zaključiše, pogrešno smo usmjereni. Mnogo je nestašluka u nama. Nevaspitani smo, neposlušni, tvrdoglavi.   

Izgleda da svoje igračke ne dajemo olako drugima. Ovim vaspitanima. Koji bi htjeli da se poigraju sa njima. Pa, da ih prisvoje. Da ih uzmu. Za vazda.

Ustvari, sve je i počelo zbog jedne igračke. Zbog jednog broda. Na baterije. Ali, bez daljinskog upravljača. Kojeg neki  pokušavaju da priključe. Na daljinski. Uključuju, isključuju, spajaju i prespajaju, probaju svašta. Da mu pramac obrnu u željenom smjeru. No, nešto im ne ide. Ne, barem, onako kako su mislili.   

E, zato ovaj brod hoće da uzmu. Na silu. Navalili, ne staju. I sve pred očima vaspitača. Digli viku da je brod njihov i samo njihov. Da im ga je davno neki čika poklonio. Kojem se imena ne mogu setiti.

A, nevaspitani ne daju. Neće brod iz ruka da puste. Ni sekunde. Drže čvrsto i ne popuštaju. Znaju dobro da je njihov. I dobro se sjećaju. Da ga nijesu na poklon dobili. Od nekoga nepoznatog. No im ga je majka kupila. Za tešto zarađene pare. I platila u krv skupo. Još i pamte što je tada rekla:

Evo vam ga i dobro ga čuvaje. Za njega sam od usta odvajala.