Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Sjevernoatlantski ugovor o kolektivnoj bezbjednosti potpisalo je 12 zemalja 4. aprila 1949. Glavni zadatak bio je kolektivna odbrana demokratskih sloboda i sprječavanje širenja komunizma. Tokom postojanja, NATO je postao najjači vojno-politički savez ikada na planeti i sproveo je dosta uspješnih vojnih operacija.
Zemlje NATO od početka ruske invazije na Ukrajinu daju finansijsku i vojno-tehničku potporu Kijevu, do sada vrijednu oko 120 milijardi dolara, što omogućava ukrajinskoj vojsci da se suprotstavi drugoj vojnoj snazi na svijetu i, čak, da planira oslobođenje svih privremeno okupiranih teritorija.
Istog 4. aprila, ali 2023. Finska je postala 31. članica Alijanse. Za svoje pune 74 godine Sjevernoatlantski Pakt značajno se proširio. Alijansa je već odavno postala garant bezbjednosti u regiji sjevernog Atlantika i produžava to raditi. NATO je imao i veliki broj vojnih operacija sa ciljem deeskalacije konflikata u mnogim rizičnim područjima naše planete.
Poslije 19 godina Alijansa se opet proširila u istočnom pravcu, tačnije u sjeverno-istočnom. Moskva je brbljala da se Helsinki preselio na neprijateljsku stranu i da je postao legitimna meta za ruske projektile. Kremlj nikako da shvati da je svojom šovinističkom politikom pokoravanja drugih naroda, ugrožavanja i prijetnje svijetu, te vojnom invazijom na Ukrajinu ogolio svoje monstruozne planove i time potaknuo širenje NATO. Ruska Federacija pokrenula je rat protiv Ukrajine da bi spriječila pristupanje Kijeva Sjevernoatlantskom paktu, što bi, navodno, stvorilo nove prijetnje za bezbjednosnu situaciju u RF.
U februaru 2022. Ukrajina je bila dosta daleko od procesa učlanjenja u Alijansu. To je dobro znala Moskva ali je smislila za svoju javnost izgovor zašto je vojno krenula na dobrosusjedski narod. Sada, u toku svečanosti povodom učlanjenja Finske u NATO državni sekretar SAD E. Blinken naglasio je da je sve ovo postalo moguće samo zahvaljujući politici Vladimira Putina. Sada je Ruska Federacija dobila još 1271,8 kilometar novih granica sa zemljama NATO i to je faktički dva puta više nego što je bilo prije učlanjenja Finske u Alijansu. Za poređenje, RF imala 195,8 km granice sa Norveškom, 333,7 km sa Estonijom, 270,5 km sa Letonijom, 266 km sa Litvom i 232 km sa Poljskom.
Na godišnjicu stvaranja Sjevernoatlantskog pakta i svečanog ulaskaFinske u Alijansu bilo je organizirano zasjedanje Ukrajina-NATO, poslije pauze od šest godina. Bilo je razgovora o pojačavanju vojne podrške Alijanse Kijevu i perspektivama ukrajinskog učlanjenja u Savez. Ukrajina želi što brže postati član NATO, euroatlantski smjer razvoja zemlje zapisan je u tekstu Ustava Ukrajine, a 79% Ukrajinaca traži ulazak zemlje u Alijansu. Ministri vanjskih poslova NATO podržali su program podrške Ukrajini u približavanju Alijansi. Sljedeći samit NATO u Vilnjusu, u julu, na koji je pozvan predsjednik Volodimir Zelenski, vrlo je važan za Kijev. Bez obzira na međunarodne garancije teritorijalne cjelovitosti prema Budimpeštanskog memoranduma od strane svih nuklearnih sila – SAD, Rusije, Velike Britanije, Francuske, Ukrajina nije izbjegla napad na svoju teritoriju. Pri tome napadnuta je od jedne zemlje koja garantovala Kijevu nepovredivostt državnih granica.
Poslije grešaka na samitu NATO u Bukureštu 2008. kad su Njemačka i Francuska na molbu Kremlja odbile da podrže proces zbližavanja Alijanse s Kijevom, što je rezultiralo za nekoliko godina (2014.) vojnim napadom RF na ukrajinski Krim i Donbas, odluka Helsinkija i Stokholma o odricanju od politike neutralnosti poslije ruske vojne invazije na Ukrajinu 24. februara 2022. postala je svjedočanstvom da Alijansa djeluje i da ima povjerenje.
Euroatlantska integracija postala je najbolji put radi osiguranja vlastite bezbjednosti za zemlje koje dijele vrijednosti demokratije, prava i međunarodne solidarnosti. NATO sada ujedinjava najrazvijenije zemlje svijeta. Savremeno oružje koje pobjeđuje ruskog agresora je iz zemalja Alijanse. Čvrsta anti NATO retorika iz Moskve nije plod ugrožavanja postojanja RF nego prepreka u ostvarivanju agresije protiv niza zemalja koje štiti član 5. Atlantskog ugovora.
Ministar vanjskih poslova Mađarske Petar Sijarto nazvao je posjetu šefa ukrajinske diplomatije zapovjedništvu NATO, narušavanjem jedinstva Alijanse. Možda oficijelnu Budimpeštu niko nije pitao za dozvolu za dolazak ukrajinskog ministra u Brisel, ali su svi u zemljama NATO svjedoci da euroatlantsku solidarnost pokušava rušiti upravo politika Mađarske, koja je u mnogim pitanjima ruske agresije protiv Ukrajine postala advokat interesa Kremlja na euroatlantskom tlu.
Šta podstiče takvo ponašanje vlade Viktora Orbana, drugo je pitanje. Ali samo se Budimpešta usudila prije ruske invazije dogovarati sa Putinom svoje teritorijalno proširenje na račun Ukrajine. To nijesu mogli raditi ljudi koji su digli antisovjetski ustanak u Budimpešti 1956. i poginuli u neravnopravnoj borbi. Oni su se tada borili ne samo protiv sovjetske okupacije, nego i za evropsku i evroatlantsku budućnost Mađarske. Stoga Petar Sijarto ne bi trebao da narušava uspomenu na mađarske borce koji su dali svoj život za demokratsku evropsku Mađarsku.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR